Ne / Savršena Ljubav
Dugo nismo vidjeli sunca, ti i ja. Zar je to ono što ostaje na kraju? Nudiš mi razloge za kraj? Grad posve gol, ulice bez srama, samo šutnja, moj strah i hladan vjetar što ljubi tvoj prozor. Rekao si da mrziš mrak, no da li si zato jučer gledao u nebo kako raste, pupa, cvjeta; kako se širi i puca? Da li si zato rukama skupljao lišće i njima zatrpavao moje tragove? Stisni šaku, lupi snažno, uradi što hoćeš – nije mi stalo. Igra riječi, malo smijeha, prazne duše i još jedan razlog – za kraj… Ne želim biti izvor gozbi, izvor izdaje, pokornosti, boli i ljubavi. Sita sam svih sumnji, razapinjanja, nadanja, slatkih riječi i čekanja. Ne mogu dalje, netko se ispriječio između sna i očaja. Izgovori istinu bez uljepšavanja. Pusti neka se riječi tope na tvojim nepcima, neka ti usne oblikuju ono što sam već otprije znala. Nema iznenađenja, nema osude i grijeha. Večeras znam da će vožnja biti lagana kao neosjetljiva pobjeda. Bez tebe ostajem čvrsta kao stijena koja ne pušta kamenje u ponore. Bez tebe me ništa, baš ništa ne može dotaći. Bez tebe će me sav pritisak razoriti! Boli li to i tebe, ljubavi? Tjera li i tebe taj pritisak da izdržiš samo još ovaj jedan jedini dan? Panično tražim spas u voljenju drugog, no ti i ja znamo da to nije ljubav. Tako se preživljava, oteže dan od jutra do mraka…
Dugo nismo vidjeli sunca, ti i ja. Ulice pokunjene u našim očima kao interijer neke siromašne zbirke. Gdje su nestale mamurne zore, samo moje i tvoje? Gdje ti je nestao osmijeh? Al' ipak bez srama - sjećaš se zar ne, te savršene nostalgije ovoga grada? Sve te klupe bludnih parkova, sati dosade, laprdanja i smijeha. Bez tebe, tražim njihov smisao i samo ponekad te sretnem u prolazu…jer, Život neće da me prođe, ja te volim, mala. Možda niti ne postojiš, ali znam da te volim. Možeš misliti da nemam ništa, ali ja imam sve. Svu maštu što mi treba da me možeš vidjeti, a nisam tu. Shvatio sam svoju nemoć i vidio svoju snagu bez prilike da je pokažem svima njima. Vidio sam svoje svjetlo i put kojim sam morao krenuti jer s druge strane bila je praznina. Praznina svakodnevnih događaja samouvjereno dobrih duša. Zato što sada vidim, neće me nikada biti ovdje, sada. Dam si volje da produžim dalje dok noć me proždire strašnom crninom. Sivo kao beton, kao stotinu puta do sada, podmuklo i krezubo nasmiješen bez pardona. Pa zar stvarno da sjebemo etiku? Da Ispod grada jabuke nikad ne istrule. Destruktivnost je dah iluzije što postajem nevidljiv. Oprosti mi što te zamaram stvarnošću ili možda glupošću paranoičnog iluzioniste zapletenog u sintetičnu mrežu patetičnosti ovoga svijeta. Pitam se, žališ li za trenucima beznađa i neostvarenim snovima kretena što ti kleče pod koljenima na sveti dan? Ili, jesi li bar neku izlizanu ljubav izgubila negdje usput? Izbriši mene iz svog ogledala, baci pogled mimo u blažene! Zar nezamislivo nismo mogli nestati u mašti pobjedive jedinke, svatko za sebe, u jedno? Uvijek pred zaključanim vratima zaboravljam na ljudski govor i pitam se gdje smo bili, što smo našli, a što izgubili…i znam da kada je trebalo nisam znao naći pravu riječ…
Noć je polako odmicala sve više. U daljini budio se grad i prva svjetla uspavanih ne sluteći da ih netko iz daljine promatra. Odljuljala sam se prema ogledalu čvrsto držeći čašu u rukama. Namazala usne, popravila raskuštranu kosu. Sjećam se kako me gledao dok sam prilazila nesigurnim koracima, s vrtlozima u očima. Zastala sam pred njim u tankoj suknjici na cvjetiće, spremna, mekih koljena, zadihana, lagano otvorenih usta. Izbliza su njegove crte lica bile mekše. Pune, čulne usne, lagano kose polinezijske oči, tamna put pržene kave.
- Sjedni - rekao je glasom hrapavim od cigareta. Polako je rukom prošao preko svih mojih sto sedamdeset centimetara, skupa s natikačama.
- Čekao sam te - rekao je mirno, kao da je to nešto najrazumljivije.
- Aha - nasmiješila sam se.
- Stvarno.. Da nisi došla potražio bih te. Zagonetan smiješak, oči su zablistale. Njegov je dlan bio topao i vlažan kad je stisnuo moju ruku. I već smo bili tamo...
03.04.2006. u 23:35 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar