Otiš'o na odmor.

 
Stojeći u redu ili čekajući u čekaonici imaš idealnu šansu buljiti u ljude i gledati njihove reakcije. One sitne neuroze i sve stvari koje čine polu- ili sasvim nesvjesno. Možeš reći da ih upravo gledaš kakvi su zapravo. Savršena neverbalna komunikacija.
Plavičasto fluorescentno svjetlo, dvije polukrepane cijevi bljeskaju u nepravilnim prekidima. Plastične stolice na koje se bojiš nasloniti, izgledaju prokleto krhko.
Bradati lik lijevo, nervozno cupka nogom, sitne ispucale kapilare i poluljubičasta faca definiraju njegovu nacionalnu i vjersku pripadnost. Alkos. Ona tamo žena pored njega ima "nervozne ruke". Mora ih držati u pokretu cijelo vrijeme. Torbica, džep jakne, lice, pa pomicanje na stolici, pa opet torbica, namješta majicu...ne bih volio biti u njenoj koži. StaracKojiKomentira, zadnja stolica desno. Sugovornici mu se mijenjaju, ali ne i njegova priča. Liči mi na pomalo sablastan monolog. Baba koja nervozno pazi da joj netko "ne uzme red". Promatra ostale supatnike u prostoriji, budno pazi da netko ne krene prema vratima. Zaskočiti će ga "AKojiSteViBroj?" pitanjem. FlegmaTip drugu stolicu od mene desno. Mrtvo hladno sjedi tamo i kulerski zumira neku točku u prostoriji. Kada mu dosadi, prijeđe na neku drugu. Nekako izgleda najnormalnije. (Kasnije sam unutra kroz ona druga vrata načuo kako mu prepisuje TableteZaSreću). Majka s djetetom. Stalno ga pokušava smiriti. Neuspješno.
Nervoza je zapravo zarazna. Na takvim mjestima skače poput buhe prenoseći zarazu na iduću osobu. Nekada zna doći do usijanja i zajedničkog polutihog mrmoljenja, nešto u stilu budističkih svećenika s poremećajem osobnosti.
A onda ona u plavoj kuti kaže "pauza" i sve ih baci u kolektivni očaj.
 
A groan of tedium escapes me,
Startling the fearful.
Is this a test? It has to be,
Otherwise I can't go on.
Draining patience, drain vitality.
This paranoid, paralyzed vampire act's a little old.
 
But I'm still right here
Giving blood, keeping faith
And I'm still right here.
 
Wait it out,
Gonna wait it out,
Be patient (wait it out).
 
If there were no rewards to reap,
No loving embrace to see me through
This tedious path I've chosen here,
I certainly would've walked away by now.
Gonna wait it out.
If there were no desire to heal
The damaged and broken met along
This tedious path I've chosen here
I certainly would've walked away by now.
 
And I still may ... (sigh) ... I still may.
 
Be patient.
I must keep reminding myself of this.
 
And if there were no rewards to reap,
No loving embrace to see me through
This tedious path I've chosen here,
I certainly would've walked away by now.
And I still may.
 
Gonna wait it out.

blago flegmatičnima, oni samo seciraju i analiziraju. i baš niti jedna smišna mala? a možda drugi put...

da,da...često sam u čekaonicama pod zadnje...i fakat je tako!:))

Čitati plakate i ostale zidne sadržaje koliko god puta je potrebno. Ne skretati pogled na ostale Čekače. Na slobodnu stolicu pored sebe staviti torbu. Pogled nek' ti je čvrst k'o u Bleka Stene. Jer... oni vide i najmanju slabost.

da bajum,to mi je taktika...čim uđem uzmem 15 letaka o svakojakim tabletama i onda to čitam,kao zanima me!:)))

Na njihove poglede željne živog tkiva uzvraćam najtupljim koji mogu stvoriti. Ne dam im da se hrane mojim slabostima :)

Nekako me ne zanimaju sredstva za proširene vene i "kako uspješno održavati trudnoću".

Ja sam si tako, čitajući jedan plakat u čekaonici po milijunti put, onomadne umislila da imam problema sa srcem.

ima tih baba što im je dosadno i silom bi pričale s nekim,i onda te zumiraju i čekaju da nam se pogledi sretnu i onda...kao čeka dugo,kakav je to način,njena šogorica je bila tamo i tamo...uuuuaaa!

Prakticiram komunikaciju s namještajem. Mislim da sam s fluo-cijevima vodio dosta zanimljiv neverbalni razgovor.

šta,treptali ste jedno drugome!

A jok, ti si.

Mislim da se gore od mene u čekaonici osjeća samo namještaj. I rasvjetna tijela. :)

Pod. ;)

Aha. Zaboravih. :)

Možda te Oni ispipavaju pogledima i izvlače život iz tebe, proučavaju svaku poru na licu tražeći mjesto da zariju svoje zamišljene kandže, ali bar te ne gaze. ;) A da se prestanem ufuravati? A? :)

Mhmm.. Nemoj. Baš te je fino krenulo. :)

A, neću, još će netko misliti da mrzim ljude. A ne mrzim. Dobro, osim onog zlog. Njega sam ušutkao. Skoro. :D

Ju ar it! (U pozadini gromoglasno ječi naročito zloban: Ha - ha - ha! :D)

(Vidiš, mislim da smo malo zastranili. Vrijeme je da počnemo pisati normalne "kokošinjac" blogove. Što misliš? Hm?)

(U biti, više zvuči k'o da vrana il' neki gavran grakće u ogromnoj dvorani obloženoj crnim i bijelim pločicama. Prozori su visoko na zidu. U dnu prostorije čovjek svezan za stolicu, s povezom preko očiju.) Kokošinjac? A, može. :DDD

Ajd ti prva probaj. Mene stid :DDDD