9 godina prije

Posvađala se s njim, opet, zbog gluposti i, opet, zamara svoj mozak stvarima za koje ona, barem što se njega tiče, nije odgovorna...Jedan od onih slučajeva kada on zbog PTSP-a, kojeg on neće priznat sebi, krivi sve oko sebe i, dakako,jučer mu je naletila na momenat...a i on na njezin...
"Nešto ne štima...Osijećam to u zraku, u tišini koja nastupi kada kažemo sve jedno drugom...A pred drugima glumiš, i onda mi pogotovo ništa nije jasno...Tako si prokleto zatvoren i smiješno je kad uhvatim sebe da pokušavam odgonetnuti pojedini izraz tvog lica...neke tvoje geste me zamisle, tvoje riječi me zapeku i natjeraju da se osjetim neodređeno...To umara jer nisam spremna na te tvoje manevre u nastojanju da se oslobodiš frustracije, i ne govore mi apsolutno ništa, a gomilaju nevjericu...Nikad mi nisi lagao, to ti je sada poštapalica...No kada kroz zajebanciju prospeš ;"Reci istinu, nitko ti ionako neće vjerovat", pitanje se nameće samo od sebe; živiš li ti po tom načelu? Ako si se dočepao novčanih jedinica, e tada ideš u "borbu"...Kaltenberg ti razveže i moždane i fiziološke a bome i moralne elemente...Petnaest puta ćeš tada zvat i puštat mi džuboks preko mobitela...Tada sam ti jedina, najdraža, ma sve na svijetu...Od svoje bivše žene nisi niti jednu anci pogleda, a kamoli taka...Ma kako ti kupus! Sve lijepe, zgodne, visoke, čvrstih grudi i stražnjice, ali te nisu zanimale...Zanimljivo, u koju vrstu ljudi da te smjestim...ni sam ne znaš, je li tako? Dovoljno ti je ispunit tiket da imaš šta gledat doma...I onda kad je stativa, beštimaš sve po spisku...Da vidimo,kad te treba izmasirat, nemaš duvana ili ti je udrila gornja u donju, oprezan si sa mnom ko da po jajima hodaš ili me kuvaš na najprozirniji mogući način...A ja bih, u momentu kad to poželiš, trebala ostaviti sve i posvetiti se tebi i tvojim potrebama...I da se pretvaram da sam nešto što nisam i da nemam pametnijeg posla od bavljenja isključivo tvojim asocijacijama na temu...Ma daj...Pa ne ide to tako, dušo...Ma znam da si toga svjestan, ali voliš provocirat. Vidiš, udaljila sam se od teme, no bit se svodi na to da kad te zovem, ti si u kuhinji  i ne čuješ mobitel koji bi probudio medu iz zimskog sna...Dobro poznata izlika na koju ja mogu samo reći: Aha, je...Osijećam da nešto kriješ, ali izvući to iz razgovora s tobom ravno je nemogućoj misiji...Dosadi,napokon, baviti se upitnicima koji mi lebde nad glavom nakon "konstruktivnih" razgovora s tvojim mobitelom...Ponekad se pitam, kuda vodi sve ovo...Ovo naše prepucavanje oko gluposti, a bitne stvari nam izmiču...Imam li još vremena i energije da održavam na životu vezu koja ima budućnost, ali je priključena na respirator...Pa?...Gukni golube! Da joj ubrizgamo adrenalin ili da isključimo aparate?..."
Koliko nijansi sličnih karaktera se ispreplete i ponadaš se u trenutku kad ti krene, ovo je nešto drukčije, stabilnije, smirenije..Kad ono...nijansa iste boje...Samo bokun svjetlija ili bokun tamnija... 

Binana, ža' mi je! Zar si nesritna, zbunjena, štufa? Ti tako puna života i pozitive??! Pa ti si meni jedna i rijetka od visoko podignutih baklji u ovom sivilu! Ne mislim baš često na tebe, jer "zabole oči od direktnog i prejakog svjetla", ali kad mi prođeš mislima, ostaje trag od zvjezdane prašine ... Ne daj se, digni glavu - uvik ima onima koji te kriju u sebi kao posebno značenje.

Ma to ti nije odraz mog raspoloženja, to je jednostavno inspiracija. Ja sam ti uvijek ista i planiram takvom ostati. Jesi li čitao druge tekstove?Ipak, hvala na tvojim riječima, tako nešto je uvijek lijepo čuti...