Onako, usput

  Za nas Vlaje, iz malih dalmatinskih mjesta,Zagreb je nešto posebno, od tog grada oduvijek sam imala fobiju..čak sam se s ocem svađala kada me htio prisiliti da idem na faks u Zagreb jer kao svi moji iz generacije idu, koji K...., ja sada hoću da iden negdje drugo, ali bila sam neumoljiva   upisao me protiv moje volje u srednju školu koju nisam želila, odnio papire, i upisao me, diktirao mi je do tada sve, ali mjesto gdje ću ići na faks, neće i basta !!
  U međuvremenu sam shvatila, kako je tada prvi put htio napraviti nešto dobro, ali ovaj put sam ja zasrala, jebi ga, nakon nekoh godina, shvatila sam koliko je to moglo biti dobro da sam ga poslušala, ali... sada eto dolazim svakih nekoliko godina, sramota, ranije dok su prije studirale, dolazila sam često, po nekoliko dana, taman da konačno ukapiran kako do nekog dijela grada došepati, i taman naučim , onda me nema godinama. Zadnji put sam bila, kad su po Zagrebu bili oni bezvezni Thomsonovi plakati pod naslovom "Ej moj narode", stalo njemu do naroda ko do lanjskog snijega, ali...šta sad jebi  ga...
   U svakom slučaju, za nešto manje od mjesec dana, trebala bi doći u Zg. baš sam uzbuđena, vješa nam se prijatelj, već me sad zabrinjava koje ću prnje obući, a love niotkud, sva srića, skupila sam nešto čekova, ko šljivi koga, pa moran dicu, onog mog nesritnjaka, valjda će njemu neki frend posuditi koju štracu... Sve  u svemu, možda je to izvrsna prilika, da upoznam i neke od   vas iskričara... paaaa, ako ste zainteresirani, javite se, baš me zanima ta vaša kavica u nekim dijelovima Zagreba..
P.S.
U svezi s naslovom, jedna naša budaletina išla u Zagreb, i sad, pošto se putovalo cijelu noć, ujutro kad se probudio i vidio da je u Zagrebu, onako zaneseno je uskiliknuo"Zagreb, lijep je to grad!", i danas mi žitelji našeg maloga mista, kad dođemo u Zagreb, sjetimo se tog našeg nesritnjaka, koji je i danas njufer, i ponovimo te zanesenjačke riječi, sprda radi;-)))

:).Vriedi,odemo na kavu :)