povijest jedne gluposti

uuuaaaahhhhh, ziiiijeeeevvv... buđenje. da... nekak se poklopilo s početkom srednje škole. prestale su djetinjarije, počelo se događati nekaj ozbiljnije. dvoglava zvijer je krenula poprimati buduće obličje...
i dalje je kaj se tiče obiteljskog okruženja sve manje-više funkcioniralo kak treba. sinak jedinac se spominjao uz kavu na poslu u prilično pozitivnom kontekstu - škola je funkcionirala (najbolji način za začepit starcima gubec), na obiteljskim okupljanjima se ponašalo, ali... uvijek taj "ali"
ali, kako rekoh, zvijer je počela puštati pipke. začeo se paralelni svijet... osnovnoškolsku škvadru upotpunila su nova lica, počeli su ozbiljniji izlasci... subotom neizostavna zebra: (zagrepčani, znate kaj je to, se sjećate?), doba italo-diska i kanade, koleđice i švercane lacoste, talijanke... deset dinara u džepu, taman za upad, kutiju stoše i jednu pivu, a za drugu je trebalo užicati... curice u balerinkama i haljinicama pod kojima se počela nazirati zrelost... lanci i bokseri u međukvartovskim tučnjavama... eh, da i oni prvi tulumi...stiskavci uz "wish you were here" i slično...
i onda je došlo ljeto između prvog i drugog srednje, a s njim i ona. zvala se sabina, njemica, bila je godinu dana starija i bili smo u istoj rentanoj kući na jednom malom, malom otoku i družili smo se par dana i otišli smo šetati van naselja i počeo je padati mrak i sjeli smo i pričali i pričali i pričali i počeli se čudno gledati i pričali i pričali i primili se za ruke i pričali i pričali i ljubili se i pričali i pipkali se i pričali i sjela je na mene i trajalo je prekratko da bih se uopće snašao i pitao sam ju "what happened?" i rekla je "nothing much. was it your first time?" i rekao sam "yes" i nasmijala se i rekla je "congratulations, you've became a man"... i ponavljali smo te šetnje svaki dan i učila me šta, kako i kad, a ja sam se zatelebao i za vijeke je pospremio na posebno mjesto...
i vratio sam se u školu kao druga osoba. tulumi su se nastavili i škvadra se uglavnom opijala, dok sam ja pod dojmom ljeta zaključio da je pametnije posvetiti se drugim aktivnostima... naravno, bilo je još tu i pijanih trenutaka s gubitkom pamćenja i pokoja tučnjava i redoviti izlasci u mošu i kafiće oko škole, ali svijet se uglavnom počeo okretati oko onog mračnog predmeta želja. s vremenom se proširio glas, pa nije bilo problema s kojim se većina vršnjaka sretala, znate ono kak uloviti komada i to... mene se same pronalazile, a jedina čvrsta točka cijelog tog razdoblja bila je susjeda plava, četiri godine starija i iskusnija s kojom sam usavršavao tehniku manje-više redovito. osim toga, otkrila mi je i ozbiljniju muziku i naučila me piti i smotala mi je prvi joint i bila je zapravo moj zloduh...
naravno, cijelo vrijeme je onaj drugi, fini i mili dečko ispunjavao sve obiteljske, školske i društvene obveze kak se i pristoji i stvarao sve dublji ponor između doktora J. i mistera H. i baš mu je dobro išlo...