draga moja K.

Evo, jutro je ozmigoljilo iz škrtih solarnih zraka i ponudilo na izbor novi dan.Prihvaćam ga vesela srce jer iako mi je tama dovela tvoj lik u postelju i iako si snatrila umirena na mojim grudima, dan je onaj koji mi može darovati tvoj glas, tvoj topli pogled.Svjestan sam da me čeka još jedan ulazak u sebe, iskapčanje razuma zbog lica koja ne želim prihvatiti, buka kroz sate što slijede no, sretan sam jer onog trena kada se vratim u sobu i tiho pustim glazbu da teče, biti ćeš ovdje, mislima dovedena i sve će biti divno kao ono veče.U mojoj glavi sada je stotine rima i zvukova, nježnih i nepreglednih u svom toku jer otkako te znam, rijeka mog bića nabujala je od snijegova koje si otopila.Vrhunci planina sada su zeleni, mladi,proljetno sretni a šarenilo koje je smijenilo crne nijanse ispunjava moj obzor.U svakom otkucaju nemilosrdnog sata koji me podsjeća da vrijeme nije umorno i da dalje leti,čujem tvoje disanje.U svakoj nevidljivoj čestici sasvim običnog i blijedog zraka osjećam izmiješani miris breskve i cimeta.Opušten na valovima probuđenih brzaka moje rijeke plutam i gutam kapi da isperu gorčinu zbog razdvojenosti.
Znam da rijeke poniru negdje u nekoj točci srastanja u mora i oceane i znam da moja će biti umorna od neprekidnog valjanja kroz prostor grubog korita dok ne utone u jedino more koje želim vidjeti.More tvoje ljubavi je moj konačan cilj i jedino u njemu želim postati val što mu daruje živost, plimni val koji će otkinuti obrise mjeseca i zvijezda sa mirne površine i nositi ih na svojoj krijesti kao krunu vječnosti.Želim biti val što će se razbiti na hrid tvog života i kapima ti isprati sve boli...
jer..te volim draga moja K.