nisam piranha...ali ponekad grizem

sad tu gledam latinicu i sva sam se naježila... ajme... mislim nikad se ne zna kad bude netko moj otišao u dućan ili na posao i puf, nema ga više... prije nekih 5 godina jedna moja frendica je otišla u zagreb na ispit i nestala... poslije se ispostavilo da se htjela osvetit starcima, falsificirala potpise u indexu i ispala su kojekakva sranja,i td... ali tih dva tjedna dok nismo znali ama baš ništa bila su grozna...

da, grozno je to...ali ne brini se previse...mislim da je gore zivjeti u strahu od takvih stvari. sutra se toga neces ni sjecati...:)

ma da...zapravo se ne bojim toga,samo mi je grozno jer se podsjetim kak je meni bilo...a sad gledam tu ljude koji s time žive već godinama...koma

ma to su tek prave tragedije. ne desavaju se cesto ali ih ima...a covjek o njima ne razmislja dok se njemu ne dese...a i bolje da ne. samo je bed sto oni koji bi trebali tome posvetiti malo vecu paznju to ne rade.