MISTIKA

...da li pisati ili odustati dok jos uvijek imam vremena...ne znam sto mi je ciniti,zadubljen u ove brojke i slova koji nestaju pod mojim nespretnim prstima,pitam se sve vise da li ce netko smoci dovoljno snage,zelje i vremena da procita ove rijeci...sam sebi se cinim glup i izgubljen u vremenu i prostoru...ne,meni jednostavno nije ovdje mjesto.strah me je.strah me je za vlastiti zivot i ono malo duhovnosti koja klimavo visi nad provalijom strasti i zelje...covjek bi trebao biti jak,mentalno jak da prezivi u ovoj nekontroliranoj masi koju mi,obicni smrtnici,nazivamo vrtlogom zivota...sta sve ljudski um nije u stanju proizvesti,krvnicki se borimo da isplivamo iznad samih sebe,pojedinacno,svaki covjek posebno za sebe...sta naci u tome,utjehu,pobjedu,zadovoljstvo,strast...sve dublje i dublje padamo
u vrtlog zivota,on vise nije sastavni dio nas nego smo mi sastavni dio njega,upravlja s nama,htjeli mi to ili ne...zalosno ali istinito...pisati,cemu?za koga?mojim rijecima se mogu samo smijati,mojim mislima se mogu samo rugati,mojim osjecajima se mogu samo poigravati...ni to nije izlaz iz tame bespuca u koji smo zatvoreni,sve je to zamisljeni krug,obicni,mali krug kojega smo samo djelic...
raspolozen kao i uvijek,ne bas optimisticnoga tona,trazim utjehu i snagu koja ce me osloboditi crnih misli da nista ne valja na ovome svijetu...

setati planinama...zar nije to sloboda...oko tebe mir,tisina...beskrajna ljepota napaja izvore tvoga pogleda...vjetar pjeva i skace,razigrano njise grane...zar ta nevidljiva stvar moze biti tako lijepa,pitanje je samo ciji odgovor obozavam slusati i gledati...da li je to stvarnost...da li je to vrtlog zivota...ili samo sloboda...sloboda,ta rijec koja znaci spas mnogih zivota,mozda nas upravo ona i oslobodi!

zivi i sanjaj svoj san!