Onako, usput

  Imala sam osobe do kojih mi je bilo stalo, mislila sam da će uvijek i u svakom trenutku znati tko sam zapravo, ali već negdje u 17-oj moja najbolje prijateljica okrenula mi je leđa, mislila je njezina mama kako joj nisam želila najbolje kada sam upravo njezinoj mami koja je kao luda davala novac raznoraznim hohštaplerima da izliječe upravo nju, moju prijateljicu od dijabetesa, od kojeg je oboljela baš u 17-oj, rekla da se ostavi tih faca, da zarađuju na njenoj želji da pomogne svom djetetu... Od tada je počelo,okrenula mi je leđa, povjerovala je svojoj materi, točnije, podlegla je njenom utjecaju, iako je znala da joj stara nije u pravu, i traje to do danas... i sada nekome ne mogu dokazati da neke stvari nisam rekla onako kako su me je shvatila ta osoba... boli me to nepovjerenje, to što sam mislila da me čita kao otvorenu knjigu, a u biti kazano mi je da više ne postojim i da sam otpisana jer sam napravila to i to... Što učiniti sada, i ima li smisla, nekad odem, i kažem, jebe me se, kad me je toliko cijenila da je vjerovala u nešto što je želila vjerovati neka ide, zaliječim rane i idem dalje, ali sada sam nekako umorna od optužbi, šta je to u meni što na ljude tako djeluje, da misle, da im je lakše misliti da sam im neprijatelj nego prijatelj... ne razumijem????

promatraj druge, pa promatraj sebe, pa ces naci razliku, ali budi iskrena prema sebi. mozda su samo sitne greske u koracima!

Otvorenim reagiranjem na stvari za koje nam se čini da trebamo ukazati da nisu baš najbolja ideja,osjećamo slobodu da kažemo upravo ono što mislimo ljudima koji su nam najbliži.Baš zato što je bliskost snažna budemo direktni,i smatramo da je sasvim u redu reći bez previše objašnjavanja,ma tko će razumit ako neće najbolja prijateljica!!!Ali ljudi stalno traže koga da okrive,nekog da prinesu žrtvu!!!Da se sve svede na to da uvijek treba biti oprezan,jebeš takav odnos ali to tako funkcionira.Ako za sebe smatraš da si bila ispravna nema ti smisla dalje se mučit,žao mi je što ti je tako ispalo.Ako je prava frendica,kad sazrije shvatit će,kad popusti majčin utjecaj,kad uvidi da mama nije uvijek u pravu.

Ništa.Osmijeh na lice i odi dalje.Nema se svrhe raspravljati.Vrijeme učini svoje i onako :))

Ta prijateljica odavno je otišla zajedno sa njenom majkom, ne znam čak ni gdje je, ovo je blog o tim i takvim ljudima kojima želiš najbolje, ali izgleda ne kažeš to dovoljno uvijeno, i odjebu te.. Meni je tako uvijek, ne volim birati riječi, ispalim... i onda tako... sve ode k vragu!!!

draga Zsa, neću ti nabrajati, koje sam šokove proživjela, dovoljno je da ti kažem, da mi je u posljednjih sedam godina doslovno iz zagrljaja, i iz ruku i sklopljenih prstiju, u smrt isklizilo 7-8 najmilijih ljudi...mogla bih biti puna gorčine na nepravdu života...a život ide dalje...ostavi za sobom ljude koji nisu bili vrijedni tvoje ljubavi, pronađi one, koji će cijeniti tvoje kvalitete, one koji će te voljeti, čak i ako zabrljaš i pogriješiš..jer to su pravi prijatelji...a prije svega, prestani se kritizirati, započni voljeti SEBE...:)) Sretno...!!