DOBA KARNEVALA
Ljubih te jednog
Hladnog zimskog dana,
Ti si bio u kostimu
Kao što je Vrana.
Pamtim samo tvoje
Našminkano lice,
Tek dio kostima
I ostale sitnice.
Pricao si meni
Da si ostao bez ljubavi,
I da je na zemlji
Ovaj život šugavi!
A ja sam tebi
Vjerovala slijepo,
I dok si me ljubio
Bilo nam je lijepo.
Nisam shvaćala
Što vidiš u meni,
Reko si mi da si bio
Vjeran svojoj ženi.
Nisam te pitala
Zašto više nisi,
U daljini noći
Fašnik gori i visi.
S njime odlazi
Svo zlo ovog svijeta,
Kiša je zapadala
Ti hoćeš otići, šteta!
Puštam te da odeš
Shvaćam ti si šminka,
Koju kiša ispere
I prema kom sam klinka.
Bilo mi je lijepo
Doba karnevala,
Bilo da sam klinka
Velika il` mala.
Svatko svoju masku
Na licu nosi,
Koga ljubiš ne znaš
Možda saznaš tko si?
Vidjela te nisam
Nikada više,
Ali od tad volim
Fašnik i zimske kiše!
22.02.2006. u 15:22 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar