True story

Duša mi je pouku dala. Naučila me da ljubim ono sto ljudi mrze, da volim ponižene. Pokazala mi da ljepota ljubavi nije u onome koji voli, već u onome što se voli. Prije nego mi je pouku dala, ljubav u meni je bila nit između dvije točke. Sada se pretvorila u oreol, čiji je početak na njegovom kraju, a kraj na početku, što obavija svako biće i lagano se širi da zagrli ono što će doći.
***
Duša mi je pouku dala. Naučila me da vidim ljepotu što se skriva iza oblika boje i kože, da se zagledam u ono sto je ljudima ružno, kako bi za mene postalo lijepo. Prije nego mi je pouku dala, ljepota je za mene bila drhtavi plamen između stupova dima. Dima je nestalo i vidim samo plamen.
***
Duša mi je pouku dala. Naučila me da slušam glasove koje jezik ne stvara, niti iz grla dolaze. Prije nego mi je pouku dala, čuo sam samo neizgovjetni žamor. Sada, u tišini čujem orkestre kako sviraju pjesme vječnosti, nebeske himne, otkrivajući tajne nevidljivog.
***
Duša mi je pouku dala. Naučila me da ono što se ne cijedi i ne izljeva, pijem iz čaša koje se rukama ne dižu i usnama ne dohvaćaju. Prije nego mi je pouku dala, moja žeđ je bila slaba iskra u gomili pepela koju sam gasio gutljajem mutne vode ili vina. Sada mi je želja čaša, žeđ moje piće, samoća pijanstvo. Neću se napiti, ali ovaj plamen koji se ne gasi donosi beskrajnu radost.
***
Duša mi je pouku dala. Naučila me da dodirujem ono što tijela nema. Objasnila mi da ono što se osjeti predstavlja polovinu onoga što razum dokuči i da je ono što imamo u ruci dio onoga čemu težimo. Prije nego me poučila, želio sam da se ugrijem kada mi je bilo hladno, i da se rashladim kada mi je bilo vruće. Da bude vruće ili hladno kada je umjereno. Sada vještim prstima dodirujem sve oko sebe. Nalik su na nježnu maglu koja prodire u sve vidljivo što postoji, da bi se pomiješala sa njegovim nevidljivim dijelom.
***
Duša mi je pouku dala. Naučila me da osjetim miris koji ne šire cvjetovi i parfemi. Prije nego me poučila, uživao sam u mirisu vrtova i bočica. Sada osjećam miris onoga što ne gori i što se ne izljeva. Grudi mi udišu nevini dah koji se ne osjeća ni u jednom vrtu na ovom svijetu, niti ga vjetar ovoga neba nosi.
***
Duša mi je pouku dala. Naučila me da kažem “Evo me!”, kada me nepoznato i opasnost zove. Prije nego me poučila, ustajao sam na znani poziv. Kretala sam se jedino oprobanim stazama, na kojima za mene prepreka nije bilo. Sada je ono što mi je znano postalo sredstvo kojim dokučujem nepoznato, a što je lahko stepenica do opasnosti.
***
Duša mi je pouku dala. Naučila me da ne mjerim vrijeme riječima: “Bilo je jučer, bit će sutra!”. Prije nego me poučila za mene je prošlost bila neželjeno vrijeme, budućnost doba do kojeg neću doći. Sada znam da je u sadašnjem trenutku cjelokupno vrijeme – sve čemu se nadamo, sve što postižemo i ostvarujemo.
***
Duša mi je pouku dala. Naučila me da prostor ne ograničavam riječima: “Ovdje, tamo i ondje!”. Prije nego me poučila, mislio sam, kad bih se negdje nalazio, da sam daleko od svega drugog. Sada znam da mjesto gdje se nalazim predstavlja svako mjesto, i da je dio prostora koji zauzimam prostor uopće.
***
Duša mi je pouku dala. Naučila me na bdijenje dok drugi spavaju; da spavam, dok su drugi budni. Prije nego me poučila, nisam sanjao njihove snove, niti su moje snove oni vidjeli. Sada lebdim u snovima, dok me njihovi pogledi prate, oni u snovima lete, a ja se radujem njihovoj slobodi.
***
Duša mi je pouku dala. Naučila me da se radujem pohvali i da se prijekora ne bojim. Prije nego me poučila, sumnjao sam u vrijednost svojih djela, dok ne dođe onaj tko će ih pohvaliti ili im se narugati. Sada znam da stabla cvjetaju u proljeće, da rađaju, i da im pohvala ne treba. Lišće im opada u jesen, ogoli zimi, ali zbog prijekora ne brinu.
***
Duša mi je pouku dala. Naučila me da od skitnica nisam ništa bolji, niti od imućnih gora. Prije nego me poučila, dijelio sam ljude na dvije vrste: slabe, koje žalim i do kojih mnogo ne držim; i moćne, koje slijedim ili im se suprotstavljam. Sada znam da sam jedinka stvorena upravo od onoga sto čini i jedne i druge. Stvoren sam od istih elemenata. Moje namjere i težnje su njihove, moj cilj njihov. Ako oni zgriješe, ja sam grješnik. Ako učine dobro djelo, ponosim se time. Ako se podignu, dižem se i ja; kada se povlače, povlačim se i ja.
***
Duša mi je pouku dala. Naučila me da nije moja svjetiljka koju nosim, i da pjesma koju pjevam ne dolazi iz mojih grudi. Jer ja, iako nosim svjetlo, nisam svjetlost, jer svirač na violini ja nisam, iako sam violina zategnutih žica.
***
Duša mi je, prijatelju, pouku dala i naučila me. Duša ti je pouku dala i naučila te. Ti i ja smo slični jedno drugom. Razlikuju se samo moja otvorenost, ali bliska nametljivost; i tvoja povučenost, koja je, međutim, svojevrsna vrlina.
 
Halil Gibran
 

duša mi je pouku dala da od prevelike price nema nicega

ljepo...preopširno...

:) predivno

TAKVE STVARI NE KOMENTIRAM. Što reći?

PA JA SAMO MOGU REĆI DA ZNAM GDJE JE SLIKANO I DA TAMO MOJA DUŠA IZLAZI IZ TIJELA.
Savršeno mjesto za seks a meni izgleda
kao svetogrdje, za ono sto i kako izgleda moj seks
(valjda jedno od najrjedjih a da je u prirodi).

POANTA: POSTOJE TAKVA MJESTA, VJERUJEM ZA SVAKOG, osim naravno one lijepe a bez duse

lijepo :)))))))