moje

Kako očekujem tebe, da me poneseš svojim riječima. Još jedan dan, bez tvojih misli je dosadan i prazan. Donesi taj mali trag nade,kojia me budi jutrima. Poželjeh biti s tobom, zadovoljna...

kao da osjecas potrebu date neko razumije,samo ovo zadnje zadovoljna,ucinilo mi se skrušeno dosta

ma nije skrušeno,onak,sretna sam!zakaj?neznam,tak :)

to je najbitnije ako si sretna.....znaci ispunjena si

ne potpuno ! ali zadovoljit ću se i sa mrvicama

pa sta je to tolko....kao da ima tu neka praznina....da pristajes na sve..dajes sebe ...pod noge... nevalja ti to..kao da si duboko povrijedzena

svi smo mi povrijeđeni, ali , sada sam uistinu zadovoljna

nikad nism mislila da me netko može toliko...dotaknuti ! svojim mislima

ok....ja odo leci ,laku noc....cuvaj se

naravno, noć je duga

dolazim doma s cvrkutom ptica. i donosim ti taj svijež zrak izvana. polagano pogledam u sobu, mirnasi, čujem kako dišeš. jurim pod tuš, i dolazim do tebe mila. po običaju ukrala si moj jastuk, i zagrlila si ga. po običaju smiješ se u snu. tvoje tijelo osiječa vrijeme buđenja. polako spuštam usne na tvoj obraz, i ljubim ga, a ti slijediš moje pokrete, i tražiš te usne koje te bude, ljubiš ih, preko jastuka pružaš ruke i grliš me povlačiš me k sebi, prebacujš svoju nogu preko mene, govoreć mi šapatom, voli me nježno, . . .

jao, divno ! (tri točkice)
ali to ipak nisi ti ! on zna da postoji samo jedan način da mi se javi

vidim, maca papala jezika

oprosti, nikada nisam komuniciral preko weblog-a


ne znam koga si očekivala da dođe doma sa cvrkutom ptica. nepoznam te. možda nekad su nam se oči srele, ali ko bi ih dulje gledal, kada su bile u lovu, u lovu za svojim dragim koji je trebal doči svaki tren sa buketom ruža, . . ..

ma slatko !!! ali stvar je u tome da moraš osjetiti ******** kad pročitaš tekst

da ne osijetih tvoju bol, tvoj vapaj, ne bih ti ni pisal, . . .

vidim dragi, ne javljaš se, nestrpljivo očekujem tvoj sljedeći tekst *

I jel fakin donel malo SEBE,da bar malo budeš zadovoljna s njim?

U tvojoj blizini...

Doći će dan
kad izliječit' ću
tvoju bol
poljupcima toplim,
i ti opet bit ćeš
vedra i nasmijana,
kao Zemlja nekoć davno,
dok još njome
koračahu dobri ljudi,
i svi pružahu
samo ljubav drugima,
i ne tražiše
ništa zauzvrat.

Neki još i danas žive,
i oni su nešto najljepše
čime se Svijet
ponositi može,
a ti si, ljubavi,
jedna od njih,
i zato sam tako sretan,
što dano mi je
da mogu biti
u tvojoj blizini.