Obitelj - Domovina duše
U ljudskom svijetu za čovjeka nema boljeg mjesta od obitelji. Obitelj je središte čovjekove povijesti, njegov najpouzdaniji temelj i njegov najveći uspjeh. Roditi se, odrastati, učiti se govoru, hodu, životu s drugima – sve je to najbolje u obitelji. Zavoljeti nekoga, zavoljeti toliko, da je uistinu moguće sjediniti se u ljubavi, započeti život nove obitelji, s radošću i povjerenjem u život rađati djecu – neusporediv je dar. Dar koji treba cijeloga čovjeka, da bi mu mogao preobilno uzvratiti.
Obiteljski život je uvijek iznenađujući. Iz jednostavnosti blizine niču zahtjevnosti čije dosege nije moguće sagledati. Nikome nije moguće u dostatnoj mjeri odrediti zbivanja koja će ispuniti obiteljski život. Jer nepregledna su mora i radosti i boli koja se mogu razlijevati u njemu.
No, svatko može učiniti mnogo da život njegove obitelji, a po tome i život cjelokupne ljudske obitelji, bude dobro iznenađenje. Ma koliko savršenost bila jedva dostupna za čovjeka, postoji krhka savršenost imenom sklad, koja život može učiniti lijepim i dobrim. A sklad niče iz povjerenja u život, iz povjerenja u dobro u čovjeku, napose iz povjerenja u dobro u osobi odabranoj po ljubavi. Niče iz povjerenja u djecu.
Obiteljskog života nema bez postojane zauzetosti i strpljivosti. Nema je bez uzajamnosti. No uzajamnost dobrote nije nešto zadano već nešto čemu je u pojedinim životnim trenucima, pa i razdobljima, katkada većma pozvana pridonositi jedna osoba, a katkada druga. Pritom je bitno iskusiti smionost dobrote, njenu volju da nikada ne odustane. Da je nada u njoj uvijek živa – i životvorna.
Bogu je, da bi ostvario svoj naum s čovjekom, potrebna obitelj. Obitelj u kojoj će svatko moći upoznati i živjeti svoje dostojanstvo, dostojanstvo ljudske sreće i ljudske suodgovornosti. Obitelj, koja će i onima koji su iz različitih razloga lišeni obiteljskog života, moći podariti istinsko obiteljsko ozračje.
Ljudska obitelj je kroza svu povijest, iz naraštaja u naraštaj, pozvana živjeti ljubav, po kojoj jedino i čovjek i njegova povijest mogu dozrijevati u ljudskosti. Iz toga poziva nitko nije izuzet. Jer svatko je obdaren baštinom ljubavi, koju su mu na različite načine priskrbili nebrojeni, i znani i neznani. Do svakoga je da se uključi u taj slijed ljubavi i potrudi se da u baštinu, koja će ostati onima koji dolaze, budu pridodana nova iskustva i proživljeni poticaji dobrote, nova zauzetost za ljepotu obiteljskog života. Jer obitelji je povjereno da u ovome svijetu čuva smisao, toplinu i nadu i odgaja za njih. U tome je njezina odgovornost i njezin blagoslov.
S. Lice
12.02.2006. u 23:16 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar