RAZGOVOR BLIZANACA U MAJCINOJ UTROBI
-Vjerujes li u zivot poslije rodjenja?
-Naravno, sigurno postoji nesto nakon rodjenja. Mozda smo ovdje bas zato da se pripremimo na zivot poslije rodjenja.
-To je glupost. Nema zivota poslije rodjenja. Kako bi taj zivot uopce izgledao?
-Ne znam tocno, ali uvjeren sam da ce biti vise svjetla i da cemo moci hodati i jesti svojim ustima.
-To je glupost. Znas da je nemoguce trcati... Ili jesti svojim ustima, pa zato imamo pupcanu vrpcu. Kazem ti, poslije rodjenja nema zivota!
-Pupcana vrpca je prekratka. Uvjeren sam da postoji nesto poslije rodjenja. Nesto posve drugacije nego ovo sto zivimo.
-Ali, nitko se nije vratio otamo. Zivot poslije rodjenja zavrsava! Osim toga, zivot nije nista drugo nego postojanje u uskoj i mracnoj okolini.
-Pa, ne znam tocno kako izgleda zivot poslije rodjenja, ali cemo, u svakom slucaju, sresti nasu mamu. Ona ce se zatim brinuti o nama.
-Mama?! Ti vjerujes u mamu? Pa gdje bi, po tvome, ta mama bila?
-Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujuci njoj, mi zivimo, bez nje ne bismo postojali.
-Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da i ne postoji.
-Da, ali, ponekad, kad smo potpuno mirni, mozemo je cuti kako pjeva i miluje nas svijet. Znas, uvjeren sam da zivot poslije rodjenja zapravo tek zapocinje!
09.02.2006. u 23:58 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
ovo je jako dobra priča, čitala sam ju već i izvrsna je, hvala na podsjetniku :))
Autor: angelflightdown | 10.02.2006. u 0:03 | opcije
Čovjek mora podsjećati nesretnog da postoji nada :9
Autor: yorick | 10.02.2006. u 0:08 | opcije