Pocetak ovoga sna

Pozelite li ikada da se niste ni probudili?
E pa ovo je jedan od tih dana, kada vam nista ne polazi od ruke.Iako mi se to desava vec neko vrijeme danas mi je to sinulo.Prije svega faks mi ne ide nikako, sve je stalo tamo gdje je prije ljeta doslo. Tada sam dao svoj zadnji ispit i tada je sve stalo. Prvo vam kroz glavu prode neka umirujuca misao kao ono : Ma bit ce bolje.Ali nista se ne mijenja ispiti dolaze a vi iako ucite nista ne polazete. Na kraju mjeseca bolesna istina da nemate uslova i da ne mozete roditeljima objasniti sta je bilo. Tako je to u zivotu bolno i neobjasnjivo.
S druge strane u ljubavi me ide i nedavno sam proslavio 30 mjeseci sretne veze.Ne bas sretne cijelo vrijeme ali 90% sretne. Neka me nesto ide u zivotu.
Para se nema ili ima kako kada. Nekada me strvarno pođe pa pored posla naletim i na neki dodatni poslic i to sve rezultira da u tom trenutku sam pun ko brod sto se ono kaze. Ali opet kada nalete zadnji dani u mjesecu pa placanje stana,vode,struje i telefona,mobitela. Jos dok platim za auto benzin i neke ostale troskove ostane mi dovoljno da prezivim do plate. Spasonosne..
Tako da se sutra nadam da cu malo duze spavati a kada se probudim valjda cu naletjeti na malo bolji dan.