all_or_nothing

...a podsjetiše me na jedan put kad nisam.Godina je velikih previranja u Poljskoj,negdje sa kraja osamdesetih...Jedna se ekipa skoro osamnaestogodišnjaka zaputila na maturalno putovanje u zemlju gotovo besplatnih taxi-ja,cuge,klope a i ostalog...Policijski sat činio je ulice nestvarno praznima a patrole vojnih vozila budile su stanovnike buntovnog grada i vabile ih na prozore...Užasno su udarali loncima po oknima nadmečući se sa silom straha snagom decibela...Noćima nismo spavali...No,tko je na maturalnom?Zabrana kretanja nije vrijedila za strance.Možete li zamisliti klinčadiju kako igra nogomet na središnjem gradskom trgu,u kasnim večernjim satima,okružena murijom koja nijemo promatra "bogatašku" djecu iz strane zemlje i ljubomorno škrguće zubima na njihov osjećaj da su osvojili grad?Je,sa 500 tadašnjih DEM u džepu bio sam kralj!Punih tjedan dana...Bahatilo se poput HDZ-a u posljednjem mandatu.Cugalo se i padalo po mramorom popločenim ulicama...Onda se otkrio noćni klub u sklopu luksuznog hotela na drugom kraju grada...Samo za strance.I samo za punoljetne.O,naravno,punoljetnost je tada tamo koštala oko 5 maraka spremljenih u džep tipa neandertalskog izgleda na ulazu u klub.A u klubu one.Kraljice noći.Među njima nešto najljepše što su moje oči vidjele.Ajme,ne znam hoću li imati riječi za opisati savršenstvo...Let me try...Crna kosa,oblikovana poput predskazanja veličanstvenosti Umme Truman iz Tarantinovog "Paklenog šunda",stvorenog godinama poslije.Plave,ali stvarno plave oči i biserni niz zubi skriven punim,nešminkanim,ali ipak crvenim usnama.Ruke koje nikad nisu radile,tanke i ženstvene,vitka i skladna figura bez ogromnih sisa koje bi lomile liniju koja nije djelovala stvarno,nego kao maštovit uradak genijalnog kipara zaljubljenog u svoje djelo.Pokreti i pogledi lovca koji vreba svoju žrtvu...Ples zmije koja nema noge kojima bi po tlu tražila oslonac...Crna obleka diskretna i decentna.Bijelo donje rublje dovoljno sakriveno da ne bi bilo napadno i isforsirano ali i predočeno mašti na razmatranje i skidanje...Sad bi očekivali beskrajnu prazninu iza očiju?E,da barem je...Sedam svjetskih jezika ugnjezdilo se u mislima koje podsjećaju na san.Cilj,smisao i svrha.Želje i mogućnosti siromašne sredine u kojoj je ONA kraljica.I nitko se ne usudi ne otvoriti joj vrata...Uh,vodila me svugdje.Balavca mlađeg desetak godina,znatiželjnog i stidljivog.Uplašenog snagom i moći ljepote i znanja...Njena je greška što je procijenila da je moja galantnost znak materijalnog statusa a moja je što nisam imao 500 DEM koliko je njena ljubav,ili tijelo,preciznije,koštalo...Potrošilo se već...Valjalo je stvoriti novac koji može kupiti želje!Prijatelji,profesori,roditelji doma...NE!Ni molbe ni prijetnje ni išta što mi je palo na pamet,poput pljačke banke...NE!Nema se lova.A cura je imala i znala svoju cijenu...Dan danas sretnem ljude koji je se sjećaju...I smiju se.Neki su mi odali da nisu htjeli posuditi jer bili su ljubomorni...Neki jer nisu željeli da se ponizim plaćajući kurvicu...A ja je se tako često sjetim...Češće nego njih...

kako krasno sjećanje... moja generacija (maturanti 80) pamtimo kak su nas sjebali jer smo valjda jedina generacija koja nije smjela divljati po zagrebu i po zabrani putovanja u inozemstvo. tad je glavni hit bio od gevgelije do triglava :))))