...
Prvi put sam te uistinu vidio, gledao te izrazitom zanimanjem, osjećaj "there is something about you" nešto, neodređeno, što je bilo u tebi. Toliko si mi toga govorila iako nisi izustila rječ. Znatiželjno sam se pitao, zašto sam znatiželjan... Znao sam da će nam se životi povezati, ispreplesti u bolnu mrežu. Znao sam to osjećajući, škiljeći nagnutom glavom i unutrašnjim očima usmjeren na tvoje lice u svojim mislima. Ima nešto u tebi, od nekud si mi poznata i prije nego sam postojao. Greška u mom umu te prepoznala kao nešto što postoji u meni oduvjek. Godine truda u odnosima,neće nikoga staviti na tako visoko mjesto. Prvo mjesto je bilo predodređeno za tebe, rezervirano u meni, za tebe i moju patnju. Moj duhovni tumor, koji nije kirurški operabilan i samo raste. Znao sam to oduvjek... I tako si dosegla olimp potpuno nezasluženo, bez imalo truda, a opet potpuno neizbježno. Na mjestu gdje odavno nepostoje, tek u sjećanjima rjetkih, zadnji lav je ugledao zadnju lavicu. Samim time bila je prva, rjetke i posebna...
01.02.2006. u 18:32 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar