virtualni i stvarni svijet...
vjerojatno sam ja osoba koju sve redom zbunjuje...pomalo izgubljena u svemu...a sada u virtualnom svjetu...
kada sam tek pocela koristiti net pametni ljudi su me nasavjetovali sto mi se sve lose moze desiti...i ehm pa na prvi chat sam osla oboruzana ko na bojno polje...dakle sto sve ne smijem reci, kako prikriti IP i sl... i to je palilo...virtualni svijet je bio virtualni...ja sam bila neka sasvim druga osoba...iako kad razmislim uvijek sam to morala biti ja...s nekim laznim podacima...jer neko bas pretvaranje i nije za mene...ne znam ja to...ali tad je bilo sve jasno...virtualni svjet je bio svjet zafrkancije i zabave...stvarni svijet svijet problema i tuge...virtuala = bijeg od stvarnosti...formula za savrsenstvo...
ali ja ne bi bila ja kad to ne bi zakomplicirala...pa sto ako je onaj s druge strane iskren, a ja ga lazem, kakva sam to ja... i upoznam tipa koji je bio strpljiv sa mnom...koji je znao da ga lazem...ali koji je i dalje uporno pricao sa mnom jer je tvrdio da smo vezani...da smo slicni da se razumijemo...meni je bilo lijepo s njim...nisam nista ocekivala samo uzivala u komunikaciji s njim...i otvorila se...i rekla sve...tko sam sto sam i kakva sam... i izgledalo je da je sve ok...mjesec dana neizmjerne srece... i stalno odlaganje susreta...i opet i opet...i onda pozivi...u dva ujutro spustanje slusalice...prijeteci pozivi na posao...doma...zivot u strahu...grozno...prestalo je nakon nekog vremena...ali meni dalo lekciju...
nikad nikad vise iskreno...virtualni svijet je samo za zabavu...to nisam ja to je samo zabava...i sve do ove iskrice...tu sam opet dosla u fazu kad sam skuzila da ja nisam dvije osobe...i da mogu biti samo ja ja...i prijavim se na iskricu sasvim iskreno...ja! i cijelo vrijeme iskreno....a kad si iskren...otvorim se i lako me povrijediti i tako je i bilo....puno idiota...puno pokvarenih gadova...budala kojima je dosadno doma, s njihovim zenama, koji su toliko glupi da ne znaju cijeniti sto imaju...ali i nekoliko dragih, iskrenih osoba...po prvi put sam postala pravi prijatelj s osobama s neta...sto sam do tada vjerovala da je nemoguce...jer svi traze samo sex...cak i momak s kojim sam sada...:)...kreteni na jednu stranu...dragi ljudi na drugu...i virtualni i stvarni svijet u savrsenoj koliziji...sve do...dok neki ljudi ne pomijesase virtualni i stvarni svijet u drugom omjeru...malo previse virtualnog prenesenog u stvarni...pa i stvarni postane svijet maste...u kojem su takvi ljudi izgubljeni i moraju povrijediti druge...grubo povrijediti da se samo izvuku...paraziti...
izmedju ostalog mislila sam se odjaviti s iskrice...ne prilaziti ni blizu ostalim chatovima, jer ocito virtualni svijet može postati prljaviji od stvarnog... i dosta ozbiljno mislila...i odlucila: NI U LUDILU! ostajem di jesam i kako jesam...raznorazni kreteni nisu bitni, ni ono sto oni mogu uciniti. ne mogu me povrijediti...ja se uvijek mogu docekati na noge! sto god takvi ljudi rekli i ucinili ne moze me povrijediti jer mi nije stalo...
ali zato...ostajem u svojoj koliziji virtualnog i stvarnog...samo mojoj vlastitoj formuli u kojoj su i virtualni likovi ljudi od krvi i mesa koje volim i za koje uzivam da ih imam uz sebe u svom zivotu (ne virtualnom ne stvarnom vec samo MOM)...hvala vam sto ste tako divni...
16.04.2003. u 9:53 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar