All Your Base

Daklem, Bowie, Rammstein i Reed. Dobro kakva je to kombinacija, pobogu. Al upravo to se nalazi na ovoj memory stick duo kartici (za koju će najvjerojatnije u budućnosti isto vrijedit onaj ZAMP-ov i HDS-ov kurvinski namet, al, jel, da se ne udaljavam sad), uštekanoj u mobitel sa slušalicama.

Otisnuh se danas u lov na blog. Može li se to tako nazvati? Ako nemaš ideja za pisanje, a pisao bi, onda se ide u lov na blog. Jel? Emmm...

Ajmo sad u stvarnost. U stvarnosti nisam ništa ulovio, pa ću trkeljat nedorečene švrljotine nepovezanih misli kao i obično.

Iz godine u godinu, iznova me uspijevaju iznenaditi ZET-ove (već provjerene) tehnike borbe protiv tramvajskih parazita. A tko su oni?

Tramvajski paraziti su zapravo dobri ljudi. To su ljudi s visoko razvijenom ekološkom i ekonomskom sviješću. Oni će za velikih i hladnih zima isključiti svoja plinska grijanja i grijati se na struju. Ali ne na svoju struju, naravno. Oni će iskoristiti već postojeću disipaciju električne energije koja se pretvara u toplinu na, recimo, mjestima kao što su tramvaji.

Ja to podržavam. I mrzim ZET zašto se bori protiv njih.

Aha, da... Umalo sam zaboravio napisati sam način borbe. A to je jedan krajnje podmukao i zaista nehuman način. Ta borba, istini za volju, zahvaća i one koji ne spadaju u tu grupu ljudi, one koji se tramvajom voze samo ako im je baš predaleko pješačiti (iznad 2 sata ne brzog, ne sporog hoda).

Ona se sastoji u tome da se sjedeća mjesta, popularne stolice, zagriju do krajnjih granica. Ovdje se zapravo radi o psihološkoj zamci koja te prvo privuče na stolicu, pa te potom sprži. A ako si lijen za ustati se, onda si stvarno najebo. Nešto slično onom kuhanju žive žabe.

Nego, iako se dičim i ponosim svojom lijenošću, ipak sam odlučio izaći van na Kvatriću. Do tad je sviralo:

1. Rammstein: Rosenrot
_________________________

"Tiefe Brunnen muß man graben
wenn man klares Wasser will"

To je pjesma koja, kako se čini, čak ni najvećim ljenguzama ne da sjediti predugo na jednom mjestu, pa bih se čak njoj mogao zahvaliti za svoj život. Dobro, ako ne život, onda barem sprečavanje opeklina 2. stupnja i sterilizacije. I tak sam otišel duboka vrela kopat.


2. David Bowie: Five Years
__________________________

Zapravo, duboka vrela ovdje simboliziraju čin odljepljivanja od stolice tramvajske, za sve one koji slabije prate. (Da, toliko je banalno.)

Ulica je bila prazna. Nije bilo niti prehladno. (To guzica iz mene govori, ona spržena). Dana situacija je stvorila stanovit ugođaj. (oh, koja sadržajna rečenica). Ugođaj hale koji se lijepo uklopio sa reverbom zalijepljenom na vokalu. Taj ugođaj praznog, velikog zatvorenog prostora sa zidovima s niskim faktorom upijanja te umjerene kolorizacije jeke, slijepljen s vizualnim (ne)podražajima, čovjeka mora dovesti u stanje (The) Pitanja.

"News guy wept and told us
earth was really dying
Cried so much, his face was wet
Then i knew he was not lying."

Da, sve prvo počne s ekologijom (sjetih se tramvajskih parazita opet). :) Naposlijetku se dođe do onog: "Čemu to sve zapravo?". Pitanje koje je toliko puta postavljeno da te svako daljnje postavljanje istog čini glupim. Ali ipak dođe.

Akumulirana toplinska energija sad već jenjava i osjeća se ono što bi po ljetu nazvali povjetarac. Po ljetu. Sada je to bila ljuta mećava.


3. David Bowie: Space Oddity
____________________________

Uslijed mećave ljute, oči počinju suziti i sinusi se žele derivirati u kosinuse. Pretpostavljam da sam izgledao kao da sam tužno ili nešto takvo.

"Čemu to sve zapravo?" kad-tad odvede misli u Svemir. Svemirski limbo, jel. Što te u jednu ruku i smiruje kad počneš raditi usporedbe...

"And the stars look very different today"

...bez obzira koliko predmeti usporedaba neusporedivi bili.


4. David Bowie: Sons of the Silent Age
______________________________________

Prizemljenje. Svjetovne teme.


"Sons of the silent age
Stand on platforms blank looks and note books"

...

"Rise for a year or two then make war
Search through their one inch thoughts
Then decide it couldn't be done"

Blah


5. Lou Reed / John Cale: Small Town
___________________________________


Hodanje zagrebačkim glavnim trgom je gotovo uvijek dosadan posao. I besmislen. Ali svejedno, ljudi to i dalje čine.

Pokušavam se razuvjeriti u toj misli. Ali opet bezuspješno.

"When you're growing up in a small town
and you're having a nervous breakdown
and you think that you'll never escape it
yourself or the place that you live"


6. Lou Reed: Lady Day
________________________

"After the applause had died down
And the people drifted away
She climbed down off the bar
and went out the door
To the hotel
that she called home
It had greenish walls
a bathroom in the hall"

Ovaj put verbalna asocijacija. Doduše, preskočih Pitanje, ali odjednom počinjem opažati ljude. Interesantna stvar je što ih nisam vidio kao bezličnu masu. Ovo je, osim što je interesantna stvar, istovremeno i vrlo čudno za mene. Rijetko kad mi se to događa. To, da te do tad bezlične, dosadne i besmislene šetače, koje istovremeno vidim prvi i zadnji put, doživljavam bilo kako drugačije.

U stvari, u tom diferencijalu vremena sam shvatio da sam zapravo ja taj koji luta bez smisla i koji nema pojma kamo ide. Mrzim te trenutke ovakve vrste lucidnosti. Mrzim ih. Postavljaju opet nova pitanja. Odlazim doma. Poslije ću se s njima suočiti. Poslije. Ima vremena. Ima vremena. Ma ima. Poslije.


7. Velvet Underground: White Light White Heat
_______________________________________________

U zadnje vrijeme imam čudno svojstvo da se oko mene skupljaju parovi. Ono, 'zagrljeni parovi u gomili snova' i te traćarije. Ti parovi su sastavljeni upravo od onih ljudi od maloprije.

Ne smijem sjesti bilo gdje u busu ili tramvaju, i evo ih, bar dva-tri. Minimalno dva! Dajte ljudi. Jel mi je na čelu nalijepljen natpis sa strelicom prema dolje iznad koje debelim serifnim slovima piše: "HALO, HALO... SVI PAROVI SVI PAROVI, OBAVIJEST!!! SJEDITE ŠTO BLIŽE... BLIŽE... MA BLIŽE!! DOVOLJNO BLIZU DA DOBRO I DETALJNO VIDITE DIZAJN SERIFA NA OVIM SLOVIMA"

Sreća u nesreći je da sam slušalice imao na ušima, tako da sam bio pošteđen barem auditivnog doživljaja nametnute mi situacije.

"(Ooohhh-ooohhh, white light)
Oh, I surely do love to watch that stuff drip itself in
(Ooohhh-ooohhh, white light)
Watch that side, watch that side
don't you know gonna be dead and dried
(Ooohhh-ooohhh, white heat)
Yeah foxy mama, watching me walking down the street
(Ooohhh-ooohhh, white light)
Come upside your head
gonna make you dead hang on your street"

A to ti postavljaš gumu po grijačima tramvajskim... cccc.. :)

ovaj... tramvaji su meni jako plavi. i drond-drond rade. Pa ja onda slušam isto nešto. :D

O jebomeblogodsedamnaeststrana da moraš skrolat sumanuto svaki put kad hoćeš komentar upisat (evo, sad sam to naisao, kako bih uštedio tipkanje svima koji misle isto.. :))

Sjećam se pregrijanih gležnjeva.. od puhalice pored sjedala -tamo gdje nije grijana sjedalica. Stvarno ti poslije toga dobro dođe štap za prve korake na zimskom zagrebačkom automobilski donekle onesiguranom asfaltu.

da je na ovoj playlisti recimo madonna s "music" možda bih joj mogao dati i prolaznu ocjenu...

ovo je bilo JAKO smiješno:)))

On the road again? Dobar, štoviše, izvrstan.