bzvz

Noć je, beskrajno crna i mirna.
Praznina duboka kao jama.
Mrlja na duši, još uvijek se skrivam,
Iza neosnovanih sumnji
Iza zida dignutog u vrijeme nemira.
Bježim od same sebe
I skrivam se pod maskama nedodirljivih.
Mračna je ova noć, beskrajno duga
Beskrajno puna tuge.
Zvona ne prestaju zvoniti
Zvona za uzbunu,
Nepovjerljiva zvona
Zvona puna sumnje.
Zamagljen mi vid od neprospavanih noći
Punih iznevjerenih želja
Neispunjenih snova.
Ako osječam bol, još sam živa,
Al ne osječam ništa,
Samo prazninu ispunjenu krikovima.
Jesam li živa?
Ili živim u prostoru između svjetova
Gdje sam svjesna, gdje znam
Al nisam živa.
Krikovi me plaše,
Oni u glavi,
Oni u daljini,
Zvukovi koji opominju
Koji naslučuju
Koji govore svaki za sebe.
Bezbroj glasova je,
A samo jedna osoba koja može čuti.
Praznina, tuga, okovi, snovi i želje...