U krivo vrijeme na krivom mjestu

„Najstrašnija stvar na svijetu: to je pravda odvojena od milosrđa.“
 Pa kaže...
 „Pravda bez milosrđa postaje okrutnost, a milosrđe bez pravde je slabost“
 Koliko u stvari ima pravde... nekako ljudi su u dojmu da je pravda spora, ali dostižna čini mi se, međutim sagledavajući živote i događaje, malo tu pravde ima... u stvari rijetka je koliko i istina... život nije praveden, ni ljudi nisu pravedni, i šablona prema kojoj se odvija taj životni proces pretače se s koljena na koljeno... kako to da je jedonostavnije i isplativije zastraniti... sebičnost, licemjernost, zavist, osveta, mržnja, oholost, strah, nemar, lijenost, indiferentnost... zašto je to lakše sresti i toliko je učestalo da je za očekivati... tko se sjetio reči da su pravda i istina ono što želimo ili čemu težimo... meni se sve čini kako je to opet jedna od onih bajki s kojima nas hrane u djetinjstvu... rekla bih... jao si ga pravednom, skupo će ga stajati nepravda... i da se od pravde živi, svi bi pomrli od gladi...
 no, he he... kada dođe trenutak, jedan, mali, toliko rijedak, čak i slučajan gotovo... kad zagrizem jedan mali zalogaj pravde, oh koji je to predivan osjećaj... toliko je predivan da otvara vrata milosrđu i zadržava čistoću osjećaja... taj osjećaj, to je slap koji je potekao kada se srušila brana... i u onoj silini slobode u kojoj je oslobođen sapire svu patinu sa stijena i njegove raspršene kapi refletirajući svjetlost obasjavaju tamu...
 o da, kad pravda bude zadovoljena, to je predivan osjećaj...

meno se čini da su na ovom svetu pravda i nepravda obrnuto proporcionalne

Pravda je za nezadovoljne da poslije 'zadovoljenja pravde' budu još nezadovoljniji.

Pravda je za Moskovljane :)