Aj liv, egejn! (rek'o b' Caleb i uz'o vile u ruke)

...ili - kako probuditi nostalgiju u par lakih koraka
Krda kamiona na autocesti, u jutarnjoj magli. Izgledaju mi kao oni gnuovi u koloni, dok se seljakaju po Africi. Ovaj put idem prema istoku. Jutarnji phonebox na 101-ici, cigla na gasu i kamioni kao dok stoje dok prolazim pored njih. (molim vas, ako primijetite likove koji se nalaze sami u automobilu i vidi se da pjevaju, nemojte ih čudno gledati ;) ).
Putem prema jugu, novom autocestom, svi oni kafići uz benzinske izgledaju nekako sterilno, čista fotokopija onog prije. Mijenja se samo logo firme. Ovi prema istoku su stariji, cesta "bratstva i jedinstva".
Kamiondžije imaju svoja poznata stajališta, kada ulaziš u takvu birtiju, gotovo uvijek slijedi ona scena iz kaubojskih filmova, kada svi pogledaju prema vratima u putnika-namjernika koji ulazi. Odjeća i izgled govore da nisam pripadnik tog plemena (a i nemam brkove, skoro svi ostali u birtiji ih imaju. :D Samo sam poluneuredno-zapušteno-neobrijan, s podočnjacima, zaraslom kosom i opakom potrebom za kofeinom). Turci, mađari, bosanci, srbi, poljaci, rumunji, hrvati, makedonci. Mislim da sam čuo i pokušaj naručivanja mineralne na češkom (ili je to bio slovački, hm?). Vrijeme u birtiji je stalo tamo negdje u zlatno doba samouopravnog socijalizma i kredita, negdje početkom osamdesetih. Kava je na svim takvim mjestima uvijek očajna, ali nekada mi je gušt doći šuteći i prozboriti samo pri naručivanju i plaćanju.
Šuma pod injem, iglice bjeline na golom granju, to me podsjetilo zašto uvijek nosim fotoaparat sa sobom. Slika koja ti zaokupi pažnju i buljiš u nju par trenutaka kao malo dijete. Ali to jutro bilo mi se nekako lijeno ustati. Stalno u glavi odgađaš za još pet minuta i onda jednostavno u brzini zaboraviš ponijeti neke stvari. Cigareta među prstima, hladnoća na licu, nervozno cupkanje nogama. Ona teška ilovača lijepi se za noge, kao da ti želi reći da još ne ideš, ostani još malo, gledaj. Nakon desetak koraka, gotovo je nemoguće hodati.
Zima u ravnici većini je depresivna, nije baš privlačan motiv prljavo-bijele magle i rijetkih ostataka snijega koji se stapaju sa blatnim poljima. I čini se da to ide u beskonačnost.
Tužne slike mogu biti lijepe, samo ih treba znati gledati.
/me sada sluša: ˙(Ajok, neću reći što.)

Sendviči sa benzinske. Ne volim se zaustavljati na dulje od 10-15 minuta.

di si, hefe:D

Erhm, odmrzavam se. Ne mogu se odlučiti kojim stilom da to učinim. Svinjska polovica ili cijela svinja. :D

a da podgrijes?:)

Mda, jesam, ali ne iđe. Izgleda da ću morat' brenerom :D

idem spavat....

GNU's not Unix. :) Daj, šeraj te slike s nama.

(sad će reć: jok, [ovdje umetni nešto])

("a jok điterbaže, nisi shvatio poantu" :))

Ehehe, zašto bi još netko imao desktop kao ja? Xexexxeeexx.

A jok. xexe... ja ne odustajem od spiralne galaksije s repom: Tadpole UGC 10214. :)

Je, vidjeh ovaj film vec... je... tuzne slike znaju biti lijepe, samo ih treba znat gledat... moze pivo?...