Aj liv, egejn! (rek'o b' Caleb i uz'o vile u ruke)

Ako primjećuješ čudne oblike koje stvara para pri disanju na ovoj hladnoći i uspiješ ih analizirati, to znači da predugo stojiš na jednom mjestu.
Dan fluorescentnte rasvjete. Ona na poslu, pa ono šugavo svjetlo ulične rasvjete (da, da, ono nije fluo, al' nema veze), pa ono bolesno svjetlo u četrnaestici, koja nekada toliko prokleto dugo čeka prije kretanja sa okretišta. I stigneš detaljno proučiti paru iz ustiju ti.
Je, baš ono svjetlo, od kojeg, kada provedeš predugo vremena pod njim, poželiš poslati sve u materinu i otići negdje daleko. Na neku planinu, u pećinu ili na neki pusti otok. Zapustiti bradu, čekati da se odjeća pretvori u prnje. I biti sretan. Povremeno se nasmijati, kada se sjetiš kako se tamo u svijetu ljudi i dalje vrte hvatajući vlastite repove. Viču da ne vide smisao, ali i dalje nastavljaju, jer ne znaju što će sa sobom ako stanu. Možeš se nasmijati i onako, od srca, glasno, čak i ako nemaš neki razlog za to. I nitko neće pomisliti da možda s tobom nešto nije u redu.
Sivi ljudi ne vole kada se netko nasmije samo zbog toga što živi.
/me sada sluša: \Azra - Ako znas bilo što.mp3
 
 

dobro :))

"...and the newsman start to rattle..." (sad me ovaj saks iz naslova tjera da si Waitsa pustim)

pada mi na pamet "send in the clowns"...

a-aa đitt, sax te tjera da pustiš "us and them" ;)

Daki, šta je preglasno?

kaj ne pise sivi???

ok, onda se ti oprasta :D

i dobra ideja, i meni se isto slusa azra, idem stavit...

"ne znam sto da radim sa sobom, na sto misli da bacim..." (ja samo pjevam)

"netko me voli, sanja o meni, gleda me kradom ali ne znam tko..."

meni je to najbolja njihova, ostalih baš puno ni ne znam :)) a u pećini, ni na planini nema me sada sluša, isposnički život ne priznaje takve luksuze :)

eh tam si sam pjevas, jos ljepse...

Vele neki da od svega možeš pobjeći, ali ne možeš od sebe. Tj. ne možeš na duže vrijeme... Mada ne znam zašto bi itko bježao od sebe. Osim ako ti se to u tom trenutku čini lakšim. Al' to nikad nije rješenje. Nu, zakomplicirah... A htjela sam reći nešto i o sivim ljudima. Kako oni nisu u stvari sivi. Možda ti se tako čine samo zato što ih nisi dobro pogledao. Ima jedan film koji govori o tome. Što ga ja volim, znaš.. (Stvarno pretjerah. Nedopustivo je pisati ovolike komentare. Zanima me isto tako koliko znakova stane u jedan komentar. Mislim da je to to. He.) :DD