Svečani ispis bez točke
U vremenu bez žetve napisala je pismo na vodi, bez lica i vjetrom što razmazuje, samo u času, u trenu vitkom, sve je povijest, sve je more. Kao u trku kroz visoku travu, hiteći, dahtajući, okrunjujući jagodicama šiljaste vrhove u klanjanju, kao u putanji metka koja preoblikuje zrak, prsti su lijegali jedni u druge, okrznuli se drhteći, hvatajući tren u svoje šake, bez htjenja, sa tišinom, sa dalekim horizontima u krajičku dlanova, prepuštajući se, ignorirajući vjetar, milujući, čisto da budu, da, samo da budu živi, da se penju po nitima nevidljive igre, bez konja i pijuna, bez crno-bijelih polja, samo sa sjenom kao potvrdom... U jednom, samo u jednom danu, moguće je vidjeti divljinu, istaknuti svoj znak na vrhu brda i postati san... Njen je san bio ostati
01.01.2006. u 18:23 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar