zarobljeni u sadašnjosti
na prvi pogled dobro zvuči, sadašnjost je, kažete, okej. no na prvi pogled neznate zapravo o čemu se tu radi, zar ne? e. naši dragi mediji, televizor i internet, uče nas da što prije zaboravimo prošlost. sutra je novi dan. kao, pitam ja vas za zdravlje. a sutra, što je sa sutra? sutra nema. jer ja sam danas kupio sutrašnji oglasnik, budućnost mi je došla već danas u obliku ultra super cool novog mobitela. i tako zapravo nikad neću doživjeti sutra jer, prihvatimo činjenicu, vrijeme ne postoji. postoj isamo gibanje, a ako nam mediji i ritualizirani obredi života unište pojam gibanja, onda nikad nećemo dočekati sutra. ostat ćemo zauvijek zarobljeni u danas.
znate da u nekim kulturama uopće ne mjere vrijeme. nemaju pojam o vremenu nego samo bilježe događaje, nije bitni kad su se dogodili jer se sve zapravo događa jednom zauvijek. vrijeme nije stvarno i čovjek si ga je sam zamislio. kako stvari stoje sad će ga i uništiti jer ga ne treba.
to jest, ono što vam hoću posvijestiti, neki pametni ljudi zarađuju na nama ostavljajući nas trajno glupima. ako se ne trgnemo ostat ćemo glupi. i da, već pogađate, zarobljeni vječno u sadašnjosti u ovisnosti onime što tehnologija donese. putovanje vremenom u prošlost nije ni u teoriji moguće, a vječna želja dohvaćanja budućnosti i vječne mladosti, ostat će tajna koju će čovječanstvo sakrivati jedno od drugog...
06.10.2003. u 16:04 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar