Aj liv, egejn! (rek'o b' Caleb i uz'o vile u ruke)

Životinje, odnosno ljudi, ma, ljudske životinje, ne vole hladnoću. Ona nam je problem od samih početaka.Onda smo skužili "vatra-toplo...mmmmmmmm....toooploooo...auuuufffff...suncetikalajisano...PEČE!"
Naravno, nije nam dugo trebalo da zbrojimo buhe+stjenice=4 i uvidimo da to dobro grije pećine, kolibe, zemunice itd... i da još bolje grije ako staviš još više drva. A ako pretjeraš, onda ostaneš bez pećine, kolibe, zemunice itd...(Dobrovoljna vatrogasna društva kao takva još nisu postojala, jer onda vatrogasne zabave ne bi imale smisla, naime mikrofon na koji će najpijaniji član iskazivati svoje pjevačko, te šarmersko umijeće, kao takav još nije izmišljen. No, nema veze ovo, sad...da nastavim)
Onda je netko s očito previše slobodnog vremena skužio da ako rastališ određenu vrstu pijeska, dobiješ nešto zanimljivo. Tako je nastalo staklo. (Taj besposličar je očito bio PIROMANČINA, jer treba povelika vatra da bi se to dogodilo. A i DVD-i još nisu postojali itd...No, da se vratim priči...)
Ondak su ljudi skužili da se staklo osim za razbijanje od glavu (da, da, ono u kafani je prisjećanje na tu slavnu tradiciju, no, da se vratim priči...) može staviti na rupu za rezervno odimljivanje koju su zvali prozor, pa je onda još toplije. Tako je rođeno "prozorsko staklo". Što je naravno dovelo do proširenja rupe na krovu zvane dimnjak, što je ondak izrodilo onu legendu da se onaj debeloguzi alkos štono se čudno oblači, uvlači kroz dimnjak i kao dijeli darove (Iako mi to zapravo liči na metode malo glupljeg provalnika, ali, nema veze, da nastavim s pričom...)
Nakon što su kolibe porasle u niže zgrade, pa u još više, sve do silosa za spavanje (pogledati u riječniku Novi Zagreb), ljudi su skužili da nije fora imati obično staklo, jer se ipak gubi toplina, a više nisu mogli stavljati još drva na vatru, jer se sada griju malo drugačije. A DVD-i napokon postoje. I mikrofoni. Eh.Izmišljeno je izo-staklo.
A onda je očito neki očajni ljubitelj "White" albuma Beatlesa zaključio da je drvo "out", a plastika je "in". Tako je nastala PVC stolarija. Bijela, naravno. Najsjajniji primjerci te ideje danas obično ukrašavaju povijesne jezgre gradova. No, dobro, nema veze.
E, sad, o čemu ja to baljezgam. Eh...(ovo je ubačeno da doda ' nako zamišljeni štih cijeloj priči, nije tu zato što ne znam kako kvragu završiti ovaj tekst)
Stojim ti tako uz prozor, držim šalicu čaja, gledam kroz onaj rastaljeni pijesak (da, da, samo gledam, ne volim onu tradiciju StaklomOdGlavu) klince na ulici kako ispaljuju rakete, te igraju drevne sportove tipa BacanjePetardeUDaljNaHaubuParkiranogAutomobila. I sjetim se, eh, toliko vremena prođe, toliko načina da izbjegnemo niske temperature okoliša, a nekako zaboravljamo na onu hladnoću koju nosimo u sebi. Onu ljudsku.
Dobro, bilo je par čudaka koji su kao nešto pričali o tome, ali smo ih se učinkovito i donekle brzo riješili. (dobro, "brzo" je relativan pojam, vrijeme ne protiče jednako u gledalištu Koloseuma il' dolje na pijesku. Nerastaljenom, naravno).Ne'š ti meni remetiti moje prioritete i dnevni raspored!
(Da, znam, bolje da sam upalio teve i BigBradera i čekao da neuroni izvrše masovno, kolektivno, samoinicijativno, te obredno samoubojstvo, nego što sam trošio tastaturu, prste, te očne živce mi, pri izradi ovog bloga. Mozak naravno nije korišten, šćeta je to trošit.)
 
/me sada sluša: \Haustor - Skriven iza laznih imena.mp3
"U vrtu je sjekira, na krovovima dimnjaci
 Zima zaobilazi moj dio grada..."

Majke ti... O'š sad to odvrtiti na svim (važnijim) svjetskim jezicima? Il' je ovo samo "Rvat'ce i Rvati, i ostali građani Rvacke.." ;))))

Vježbam, ponudiše mi da zamijenim Castra. Samo, hm, ne volim puštati onoliku bradu.

kojot, ovo je logčina. i zajebancija i pol :)))))))))))

Ja bi rek'o da je svrha pisanja ovoga bloga bila da si autor zagrije prste. :)

Mda, ali još ne mogu pobijediti hladnoću nogu i stopala mi. (iako imam rukopis kao da pišem lijevom nogom. hm.)

Ladne noge. Au. Znam ja lijek za to. Al o tom potom. ;)

log struje nesvjesti? :D

Majstore. Wille.