Dobre strane brodoloma
Lijeno nedjeljno prijepodne vuče se kroz sobu, lijepi se po zidovima.Kroz poluspuštene rolete dolazi prigušeno svjetlo i zvukovi neradnog dana. Galama djece i rijetki automobili u prolazu.
Krevet nam je nešto kao pusti otok usred oceana, mi smo dvoje pustinjaka na njemu, samo, nemamo namjeru što prije otići.
Nekoliko razmijenjenih polutihih riječi, još pospani pogledi. Naizmjenična buđenja i ponovni odlasci u san. Onaj najbolji, petominutni, kada se taman dovoljno opustiš, pa se ponovno probudiš i rastegneš po krevetu.
Trebalo bi se ustati i skuhati ručak. Trebalo bi otići u trgovinu. Trebalo bi...eh...
'nako pomalo buntovnički, dajemo si za pravo proglasiti privremenu neovisnost od ostatka svijeta i ostajemo pod pokrivačem.
26.12.2005. u 17:25 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Komentar: :)
Autor: bajumbadum | 26.12.2005. u 17:54 | opcije
hohoho! sto su ta deca odrasla naglo:))
Autor: msirena | 26.12.2005. u 18:13 | opcije
gotovo da mogu osjetiti smiraj takvog jednog dana...
Autor: konstanta | 26.12.2005. u 18:37 | opcije
kaj nije danas ponedeljak:)
Autor: ljencina | 26.12.2005. u 18:39 | opcije
totalno nebitno kako se zove taj dan...bitno je ono sto ga opisuje:)
Autor: konstanta | 26.12.2005. u 18:49 | opcije
pošto ti nisi u kojotovom krevetu,neznam kaj je tebi tu bitno:)
Autor: ljencina | 26.12.2005. u 19:01 | opcije