ponekad je dobro, a ponekad pada kiša
nema ništa loše u našim postupcima. sizif stalno gura svoj kamen i sretan je i zadovoljan jer ima svoj smisao. pametan čovjek. ništa što napravimo nije krivo ni grešno, ima samo stvari koje jesu i one koje nisu, koje napravimo i one koje propustimo nekome drugome. zbog razuma imamo slobodu, no taj nam je isti razum i ograničava. ja nisam slobodan ubiti se malena_7 (op.a.) jer mi to razum ne dozvoljava.
s druge strane, u životu mi ništa više ne preostaje osim guranja tog kamena na brdo opet i opet. jeo sa, spavao, zabavljao se, plakao, volio, uživao u mirisu prirode, radio, učio. više mi ništa ne preostaje nego umrijeti.
kiša pada kad netko želi da se smirimo, kad želi da se stvori gužva na cestama i da naučimo poštivati prometna pravila. kao što korito rijeke ne sprečava rijeku da ide kud hoće nego je čuva da sretno stigne do mora i da se ne razlije po putu. netko misli na nas.
ako netko misli na nas, moramo ga poštivati, moramo ga slušati. i ako nam je taj dao jednu zapovijed, red bi bio da je poslušamo. ona glasi: ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe.
da, propovjednik bih ja želio biti i lijepo vam reći da bog postoji. no to znate. a kad sam već propovjednik, dat ću si zadaću obraniti boga od vaših napadaja. recite dakle, što vam se ne sviđa kod boga. što je bog svijetu skrivio da ga svijet ne voli.
neću se ići liječiti ako mi ti želite poručiti. ponekad je dobro da padne kiša da bi onda sunce zasjalo još jače i svjetlije nego inače, gledajte gospodara prstenova. živjeli.
04.10.2003. u 9:08 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara