Onako, usput

  Vjerovatno sam se prestala veseliti, vjeroavatno je sve uvijek isto i jednolično... A ne bih smjela stvari gledati tako....Nedavno sam se uvjerila kako se stvari za tili čas mogu promjeniti na gore, kako u stvari svi mi kukamo, premalo razmišljamo da je i tako kako je sada u stvari lijepo... i ne mali broj put mi se dogodi da u mislima vratim vrijeme, pa čak i ono koje je bilo grozomorno, koje sam tada kad mi se događalo jedva čekala zaboraviti, sad s neke vremenske distance   razmišljam o tom razdoblju kao o dobrom, i lijepom čudno zar ne???
  Zaista, premalo cijenimo ono što većinom imamo, uvukla sam se ne tako davno u Svijet onih koji su drugačiji, kojima se život preko nioći okrenuo, i sad nekako spoznajem, da u biti je dobro, da je lijepo.. samo to treba znati cijeniti...
   Jedino što još nisam uspjela izbaciti iz sebe je neku moju sklonost, negativizmu, to se moram još potruditi...