Auuuu... :)
Našla se u trenutku kada joj se sve činilo dostojnim toga da se popne na krov i počne zavijati ko vučica...i zrak što šapće aforizme...i osmijeh od žada...i vrh bukve što stanuje u središtu punog mjeseca, poput strelice dospjevši u samo srce ljepote...
A onda je samo zatvorila oči...i ništa više nije bilo našminkano...toplinom su se loptale mjere preko nosa...a male stvari se zanijele i ponijele kofer više...
I svejedno je bilo da li je ta večer bila od kruha ili zlata i hoće li ostati i koliko...jer bila je ona i grad i naselje i pernati dom na svakom kapku...i gledala je uvijek u smjeru nestašnijem od vala što pljusne o obalu i rasprši se poput pjesme ponad života...
Poželjela je, zacrvenivši se, postati zagrljaj, postati šal od ruku...jer ima li uopće, od toga nešto veće...
21.12.2005. u 7:55 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar