Aj liv, egejn! (rek'o b' Caleb i uz'o vile u ruke)

 
Uhvatiš trenutak, pretvoriš ga u tekst, prebaciš u formu e-maila, zatvoriš u čvrstu kapsulu enkripcije i pošalješ da luta virtualnim prostorom. Završiti će već na nekom odredištu, nije bitno da li će ga itko otvoriti i pročitati
/* (da, poruke u boci možda netko pročita, zato se i šalju. Ovu će sigurno pregledati softverske oči NSA-inih botova, sniffera, pipci svemoćnog Carnivore-a. Prepipati će kapsulu iznutra i izvana, ali njihove oči traže pojmove poput "bomb", "president", "Allah"; iako vide kroz enkripciju, slijepi su za osobna baljezganja nekog lika iz tamo neke zemlje u Africi ;) ) */
Dobra mi je ta ideja da to sada pluta negdje u moru servera.
Slikam bojama po noćnom nebu, auditorij vidi samo crno (dobro, sa primjesama tamnotamnotamnoplave).
Dobra mi je ta ideja da to vidim možda samo ja.
/me sada sluša: \Talking Heads - Once In A Lifetime.mp3

Ovo je ok. Al su mi bezveze oni time capsule mailovi koje pišeš sam sebi. Pa ti stigne za dvaestpet godina, ako bog da pa poživiš i ne promjeniš e-mail adresu... I onda zaključiš da si idiot bio, jesi, a bogme ćeš i vjerojatno ostati. :)

Čemu čekati dvajstinešta godina. Da bi zaključili da su idijoti, ljudi još davno izmisliše ogledala za tu svrhu. :D

Pa to i ja kažem. Radije bih plutala po svemiru... Možda bi mi čak i bio drag ovaj cirkus iz perspektive neke daleke-daleke sfere.

Ma i ja b' pluto tamo gore (ili...hm...dolje, orbita je zeznuta stvar :D) Brine me samo ograničena količina kisika u spremniku na leđima zaštitnog odijela mi. :))))))

Četvrta vrata lijevo nakon bradate žene, žonglera noževima i bloga ČemernihRomantičara s pjesmicom .

Uhm, a zašto bih te jeb'o? Imaš druge websiteove za takve dogovore :D