Onako, usput

 Sasvim slučajno sjetila sam se jedne osobe, jednog mog ne tako dobrog perioda u životu, a svih ih imamo, kad mislimo da svi bolje od nas znaju što je ono što je  dobro za nas... pa se pomalo, tako slabi i bez imalo samopouzdanja počenemo otvarati krivim osobama, u tom trenutku i ne znamo da su to krive osobe...
  Bila je tako jedna osoba, smatrala sam je skoro sestrom, dugo smo se poznavale, djelile studenstke dane, i uvijek je bilo    nešto što  nas je vezivalo...A onda je došao taj period kad nisam dobro funkcionirala, kad sam sve i svih oko sebe doživljavala vrijednijim od mene same... Počela je bivati moj savjetodavac, mentor u svemu što sam radila, moj svakodnevni kritičar svega što smo ja i muž unijeli u naš dom, svega što smo kupovali, što smo  radili, prvenstveno, nije joj se sviđao moj odnos prema djeci, malenu sam kao previše mazila, a ona je sve to tako dobro znala jer u svom životu nije imala nijedno, a nije joj bilo ni na kraj pameti još da ih ima.... Družiti se s njom za mene je bila prava noćna mora, zaticala sam sebe kako me hvata  nervoza svaki put kad smo se morale vidjeti bilo kod mene, bilo vani... i jedan dan je puklo... salve uvreda na moj račun, čak i mog muža je izvjestila o našem raskolu, vjerujući da je ona pravednica u svemu tome, a ovaj će tome svemu biti "Županijski sudac"...
  Još uvijek osjećam gorčinu, i grčenje u želucu kad se sjetim nje i njenog dobronamjernog prijateljstva, njenih prijekornih savjeta.. vjerujem da je mislila da je sve to radila u dobroj namjeri, ali meni je bila NOĆNA MORA, i ostala još uvijek kad me bilo što sjeti na nju i njeno prijateljstvo sa mnom... Svakako jedno sam iz   svega toga naučila, nikad više si neću dozvoliti da ikoga smatram vrijednijimod mene same...bez obzira u kakvim se opet životnim okolnostima našla;-)))
 
 

ZZ to si lijepo napisala.... :)))..... i uvijek ima tih vampira od takozvanih prijateljica koje na našoj nesigurnosti ili trenutnoj krizi u životu, hrane sebe.....

hvala ti draga....

molim... :))) ......a u biti to su tako jadni ljudi.....

možda je ona samo od prevelike želje da ti pomogne prešla onu granicu tolerantnosti, nenamjerno....?

Ne znam da li je ona jadna, niti bi želila da bude, ali svakako mi je drago da je u mom životu ostala samo kao sjećanje;-)))

Cool :)*

Ebeš to,i ja sam to prosao s "prijateljem",mici se od toga...Kad netko samo kritizirati zna,ni jednu lijepu rijec reci...