snovi

Trebam te. To su bile prve njegove riječi. Trebam te jer sam toliko usamljen da unatoč ljudima koje poznam to ne može biti istina, ali je tako i priznajem ti to, sada, makar ne znam kako ćeš odgovoriti ili reagirati na ovo pismo…trebam nekoga tko razmišlja kao ti, na koga mogu računati baš u ovakvim trenucima kad mi je teško i kada nemam s kime to podijeliti…vjerovanje da ćeš mi odgovoriti i biti ovdje bar na ovaj način, drži me na životu u duhovom smislu..nekoga kome mogu pokloniti svoje snove. Misli, pjesme… u mom si životu ostavila trag kao nešto lijepo, toplo i mirisno, makar te nikada nisam ugledao i doživio to na onaj pravi način, dodirom tijela, koji u ovom trenutku i nije najvažniji…tvoje riječi me smiruju, tvoje misli me uljuškaju u svaki novi
san i ponekad poželim da taj san ne prestane nikada.. da zauvijek sanjamo i u tom snu budemo podrška jedno drugom…između nedostajanja i nedostajanja, pojaviš se ti i svojim osmjehom rastopiš tugu kao prvi snijeg na svojim predivnim usnama… ne idi…jer svaki put kada odeš ostajem sam, a to je ono što ne podnosim. Trebam te…

Jedan osjećaj
sada mi se nudi.
Davno izgubljen,
sada pronađen
napokon me budi.
Oživljava me i daje mi snage,
da nastavim živjeti
znajući da postoji,
netko kao ti.
Nisam shvaćao što mi značiš,
zbog toga krivim sebe.
Nakon što si mi oslobodila dušu
počinjem napokon shvaćati
i istinski voljeti, samo tebe.

baš super!

bravo tekstu, sorry, piscu na tekstu, ali prva recenica. hm, kad musko veli trebam te, racunaj na trenutak, ne na vjecnost.sva ostala poezija izraza je pjesnicka sloboda da se izzbilji trenutak.

ne svidja mi se.Previse ceznje previse trebam te a premalo ostvarenja.Nisu se ni upoznali jos,a toliko emocija,toliko snage...i zato mi se ne svidja,bio sam u toj situaciji.Najvjerojatnije ih stotine kilometara dijeli,inace bi--'makar te nikada nisam ugledao i doživio to na onaj pravi način, dodirom tijela, koji u ovom trenutku i nije najvažniji'--Ma fuj.Ubije to covjeka,ta potreba,napravi sjenu od njega.Nista nije tako tesko kao znati da postoji ono sto trazis,netko vrijedan borbe,netko koga bi mogao voljeti svom snagom,a ne moci to ostvariti...iz dana u dan,ne moci to ostvariti.I svaki dan je sve jace,i sve teze za izdrzat.Gore nego da zivis u flegma osjecaju samoce i nade da ce jednom vec netko naici.Ne svidja mi se