Sound of Silence

Stotinu palaca iznad zemlje, izabiruć` nemoguće sjene kako bi me navela na krivi trag, skrivala se, pod krošnjom, prosipajući život iz svojih očiju. Bilo je to jedno od onih poslijepodneva sa dušom, u kojem mi se činilo da ću svisnut od umornih ruku, no ipak čarobno do te mjere da su se sve teškoće poput pare iz kakvog crnog čaja rasplinule i krenule postojati u nekoj drugoj dimenziji u kojoj nije bilo njezine kose.
Sanjao sam kako mi je došla u stihu koračnice, prividno nevesela i kako sam strepio i stremio, hodao i bio kip i kako su mi u jednom trenu saveznici onog minulog i sumanutog carstva vratili ruke i bio sam jak. Bio sam jak poput nje i volio sam isto tako prividno neveselo i svijet nas je pretvorio u morsko dno gdje smo se mogli u tišini prividno neveseliti. Zajedno. Mjereći život udasima koji su nam oduzeli dah.
Bio sam i više no budan kada je upala u sjenu kojoj nisam mogao odoljeti. Nezavisna poput munje od moje grmljavine bila je ono najbliže ludosti što znam, ono najljepše u samoći, ono sveto čemu se nisam nadao ni u snovima u kojima sam sretao ljepotu. Između želje i tišine, u krugu mirisa zaboravljenog poslijepodneva, krenuo sam izabirući dulji put prema kući, kako bih što dulje mogao sanjati gledajući je kako se polako smanjuje i nestaje u onoj nemogućoj sjeni, pamteći položaj svakog pramena kose dok se smijala...

oh... vrijeme promjena? lijepo. i vrlo novo.

promjene su nužne s vremena na vrijeme...osjećam da mi happy endovi više nisu dovoljni...

vjerujem da je glad jedino što moramo očuvati... poticati je i ohrabrivati. way2go, moonsailor.

gladi kod mene ima uvijek dovoljno, u svakom smislu. :)

lol. silly me... :DDD

agle, "Fabulous Baker boys" na teveju... :)

tja, viš, zaboravih... a ima sigurno još dva tri dijaloga koje ne znam napamet... ;D

pjeva mi se...šteta što to nikad nisam učinila nekome kome sam zbilja željela pjevat koncerte... :) silla me. :)

ahehe...ovaj, silly me...ja ću poludit... :))

kaj sad, jel ti sila il te neko sili? ;D