True story

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
 
Bijeli vjetar izbriše prostor u čistu bjelinu, u bijeli mir
Bijeli i kratki su dani, bijele i duge su noći: vrijeme se rasprši
(Pišem, da bih izgazio put kroz taj zimski, bijeli, prazni papir) a uzalud: bijele su riječi, te lijepe riječi bez tragova…
Ta bjelina, koja malaksava sve tragove... to je vrijeme, koje snježi u nas
Taj snijeg, koji zasipa sve staze... smrt je koja živi u nama,
A ispod ledene zimske kore smrtonosna rijeka nosi vrijeme: nova proljeća i ljeta za nama... i čitavu vječnost bez nas...
(Let vremena, Zima IV)
 
Zima je i snježi, a tebe nema... :(