Na pola puta...
Dogodi se da najveća tama dočeka svoj trenutak pred samo jutarnje svitanje, i da nam ponestane ona važna mrvica strpljenja baš onda kad nam je najpotrebnija.
Bude dana u kojima nam pomanjka ljubavi i to usred beskraja zla i mržnje.
I gledamo bespomoćno u vlastite prazne ruke željni da štogod darujemo. Ali, nećemo zaboraviti da se ljubav umnaža dobrotom, baš kao i ljepota divljenjem.
I vlastito bogatstvo postaje bogatije kad ga skupa s nekim živimo. A ulje životnih svjetiljki najviše se troši kad ne izgara. Možda je mudrost upravo u ovoj čudnoj logici koja nas uvijek zateče i oduševi.
15.11.2005. u 20:57 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar