jutrenje
viseslojne osjecaje ponekad, s namjerom, presucujem. nije li njihova
jednostavnost dovoljno slozena i samodovoljna da nadmasuje zvuk
monologa necije nutrine?
uzalud je govoriti da je ljuska samo ono sto i predstavlja, skladiste
tjelesnih vibracija. uzalud je isprika razlicitosti. u nedostatku spone
strah od nepoznatog, taj uspavani monstrum, zagadi svaku ipruzenu ruku.
jedan od razloga zasto se i Andjeli, sve rijedje i rijedje, mijesaju s masom.
suprotno od ustaljenih uvjerenja oni nisu mazohisticke igracke frustriranih.
15.11.2005. u 12:36 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar