Dnevnik ZG klipana

Dnevnik Zg_klipana
 
(Sasvim obican pocetak dana)
 
 
   Danas je novi dan. Prokleto, zar bas mora biti? Nevoljko se ustajem na sljaku. Oblacim traperice od tristo godina i preturam po izguzvanim majicama da nadjem najneizguzvaniju. Nemam pljuga a ducan se otvara tek u sedam. Prokleti kapitalisti! Ako se ja ustajem u pola sest zasto ne bi i oni. Perem zube sa sest karijesa zbog kojih krivim tetu Martu. Ona me je kao klinca navukla na slatko. Zbog nje imam karijes, fobiu prema zubarima i cir na zelucu. Kako je to prokleto povezano! Ona me sopa slatkisima uz to je i zubar a zbog njene robusne pojave sam se poceo bojati svih zubara a kad sam se pokusavao skinuti sa slatkisa alkoholom i cigaretama, dobio sam cir na zelucu. Doduse, jos se da srediti ali ako nastavim sa ovakvim zivotom, odrezati ce mi pola zeluca. Fakat nisam normalan; castim sam sebe lijepim  rijecima dok si gledam blijedu facu u ogledalu. Jucer sam se opet oblokal i danas me glava boli na metar udaljenosti. Palim «stojedinicu» i slusam kako seru od ranog jutra. I ja bih mogao da se pristojno napusim. Gledam akvarij da vidim dali se uopce nesto mice u njemu. «Bobo» je jos ziv. Probija se kroz naslage vlastite kenje do povrsine. Bobo je jedinstveni ribac. On je naime kod mene u akvariju evoluirao. Vise mu ne trebaju skrge jer u toj vodi ionako odavno nema kisika. Razvio je pluca a zlatne ljuske zamijenio neprobojnim oklopom od kamenca. Mislio sam ga dati na Veterinarski fakultet na promatranje ali se bojim da mi ga ne uzmu zauvijek. Falilo bi mi njegovo «Dobro jutro.» dok mu bacam komad pizze. Ah da, naucio je i traziti klopu. Zbilja je poseban, na gazdu. Jos kada ga naucim hodati, kupicu povodnik i setati ga po parku. Cekam da netko od sljakera naidje hodnikom zgrade da ga nazicam pljugu. Stef. Taj je tocan ko smrt. Daje mi tri pljuge da me niti ne pogleda. Taj fakat zna kaj mi treba ili je jednostavno nakon tri godine navikao na to? Svejedno, kuham si kavu i gle, nestade plina. Domar je opet janpi od ranog jutra dok uskladjuje temperaturu u kotlovnici koju je dao napraviti Ferdinard drugi. Sjetim mu se mame i ostale zenske celjadi u rodbini (domaru, ne Ferdinardu!) i bespomocno sjednem na kauc. Spasonosna misao mi proleti kroz glavu. Susjeda se ustaje ranije od mene i sigurno je kava vec skuhana.
«Dobro jutro susjeda!»-napravim nevinu facu koju mi baba skoro razbije vratima kako je zalupila. Ne moze mi oprostiti od kada sam joj klincu za ulaz u zgradu naplacivao ulaz.
Ma bili smo deca, petnaest let. Neki nikako da oproste. Zvoni mi mobitel. Pustam ga da zvoni i odzvanja u haustoru dok slusam susjede koji se inace ne bude rano kako me «pozdravljaju i mole» da ga ugasim. Nakon izlaska brdjanina iz stana 27, odlucujem se javiti i povuci u svoju utvrdu. Ma kad sam ja narucio budjenje? Jucer navecer? Kaj sam bil pijan, ma dobro jesam priznajem. Kako ne znate? Pa onda kod vas svaka budala moze naruciti budjenje!
Dobio sam potvrdan odgovor. Jos sam neko vrijeme bauljao po stanu.
Jebote, kaj kod nas niko ne dela? Pet penzica(kaj je njima u sest ujutro?), dvije kumice, tri nakemijana klinca koji se odnekud vracaju i ja. A zet-a niotkud. Idem stanicu pehaka.
Bemti kaj sam se zajebal. Nisam presel ni dvadeset metri a kraj mene je vec prozujala devetka. Psujem, nesto u sebi, nesto na glas i nastavljam pehaka. Usput me neki pijanac zica pljugu. U stvari medjusobno smo se zicali. Rekao sam mu ako mi da pet kuna da cu ja dati pet i da cu se «zaletiti» po pljuge za nas dvojicu. Izvukao je neki sitnis iz djepa i dao mi. Otisao sam i do danas ga vise nisam vidio. Cudim se tolikim babama na ulicama. Kam samo idu?
Moja firma. Ak se to tak moze nazvati. Pokusavam uci i docekuje me portir Luka. Kam cu?
Pa na sljaku! Kaj kakvu? Pa nisu mi valjda dali otkaz a da nisam znao? Kreten se smije.
Bas sam bio takve volje da mu zaledim osmjeh. Kaj!? Nedjelja? Mojne njatke..!
 

10.11.2005. u 10:52   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

bravo.
lipo si se sjeba, a osim toga natira si mene da odem potražiti dvi ribice koje san kupila dici lani za bozic.
zadnje što se sičan je da su bile na mašini za prati robu.prošli misec.
srce mi se steže. ne sječam im se ni imena.
btw. sviđa mi se kako pišeš

Autor: mazamala   |   10.11.2005. u 10:52   |   opcije


Dodaj komentar