prijateljstvo...
Moja najnajbolja frendica i ja smo,kak to mi volimo reći,ko stari bračni par. Jučer sjedimo kod mene i gledamo tv tek s ponekom međusobnom rečenicom. Nije da nemamo o čemu pričat,...jednostavno nam se zna dogodit da sjedimo i po 10,15 min ne progovorimo ništa,glavno je da smo skupa,jel bile dobre ili loše volje...i sve je ok...Imam ja još jako dobrih prijateljica ali s nijednom nemam baš takav odnos...Inače,mi smo "banda" još od malih nogu i znamo manje više sve jedni o drugima. I za sve njih bi dala ruku u vatru. I vjerujem da mi kasnije nebi bilo žao.Mrzim lažna prijateljstva tipa sad smo si dobri i skupa pijemo kavice i brbljamo,a 5 min poslije taj netko će s nekim drugim isto tako pijuckat kavicu i govoriti "joj,znaš kaj mi je rekla...". Na to popizdim...Ili kad netko pokušava saznat neke nove tračeve...Zato pazim kaj pričam i kome pričam,jer istina,neke se stvari uvijek saznaju,pa bolje da ih ja ispričam onakve kakve zaista jesu,nego da pokvareni telefon radi i preko norme...I znam da ima ljudi koji neće nešto "moje" ispričat nekom trećem kog se to ne tiče i koje mogu nazvati u bilo koje doba dana i noći (iako bi uz ovo drugo najvjerojatnije zaradila i porciju psovki kao pozdrav...) i zato sam sretna...I hvala im...
09.11.2005. u 12:59 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar