Kako je čovjek prešao ulicu
Čovjek je hodao sa mislima u cipelama, osjećao džepovima, gledao nastrano počešljanom frizurom, a svijet je bio tako širok, kockast i prividno nijem poput stare kinodvorane.
Čovjek je špekulirao o intenzitetu svjetlosti lampiona u karanteni, između kamenja koje je vrtilo svoj film. Fontane su o tome oduvijek samo beskompromisno mrmljale.
(Naribati tišinu. Na male komadiće. Gađati euforično.)
Lavovi, lica i krugovi na pročeljima. Samo vjetar i nijanse neupitno brzaju.
Čovjek se metalno zavitlao u rustikalnu kvaku vrata što se otvaraju prema unutra.
08.11.2005. u 4:19 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar