Osobito

dok se p0lako radja stvarni_svijet aka: osobe pocinju dobivati ruke i noge, neke zelje i porive, prostor popunjava neki sadrzaj, jos ima manjkavosti, mozda dok lezim unutar granica, i mislim.
ipak, moze se pogledati pr0slo, kolik0 jaDA i boLI samo naneseNE, proPUST_enih trenutaka i s-ve. a moze se (hvala NEkome, nije IZvorno/) vidjeti i kako smo 1nstveni. jesmo, jesmo: i takvi jedinstveni se mozemo prihvatiti. onda mozemo DA_TI.neobicni, jedinstveni, da. svi vi. mi.

a zna se da volim putovati rijecnim tokovima tih stjenovitih kanjona misli. (NE mojih. mada se i tamo zaluta) oboje NASto znaju. oni pravi, ne ovi sto tipkaju, znaju!

samo, mozda nisu SIGURNI sto ce s tim. ?
samo, da bar jesu sTO BI htjeli s tim.
a JEtako vrludat na dnevnoj osnovi, pa jos i zagorit' katkad.
cini mi se. mozda, puno.

(vjeverice se lijepo vide na drvecu bez lisca, sipaju ga dolje, s breeze.-)

neću se pravit pametna, ali ja sam razumjela samo ovo sa vjevericama;)

malo sam umorna od ruku i nogu, prihvaćanjatuđih jedinstvenosti...zaljepljenih dvosmislenih poruka u međuprostorima nadovršenih razgovora, pravih razgovora...tipkanje je dobro, lagano

hm. da. a ja sam nekako otprije bio zakljucio da si s nekim tko ti je drag?

ups,a ja ću morat zaključit da sam opet u pravo vrijeme na krivom mjestu:D. greška,ops,sorry. griješimo svi nekad.