Poezija litre i vode

Proživjeti stoljeće. Ostaviti iza sebe trag. I to kakav trag.

KAD MENE VIŠE NE BUDE

Svakog dana sunce zapada. Doći će
Dan od kojeg će se znati: mene
Više nema.
Neće se desiti ništa što nije bilo
Za moga vijeka: mornari će
Ploviti morima, vjetrovi će hujati žalostivo
U granju, savijet će se dozrelo klasje zemlji.
Voljet će se mladići i djevojke
kao što se prije njih
Nikada nije volio nitko.
U jesen, kad voće dozrijeva, kad se beru
Plodovi, prolazit će njih dvoje
Alejom ispred Sveučilišta; zatim će
Šetati pod kestenima na Griču
Držeći se za ruke, dugo, dugo,
kao što se prije njih nitko
Nije držao nikada. Oni će sjesti na klupu
Starinsku i spaziti oboje; ne njima leži srebro mjesečine
(Kako je negda počivalo na tebi
I meni u doba mlade ljubavi). Prije neg se poljube,
Djevojka će šapnuti sjajnom mjesecu: Sanjam li
Ili čitam pjesnika
Koji je pjevao o mojoj ljubavi?

Dragutin Tadijanović

TADIJANOVIĆ JE ZAKON.

Nazove prije nekoliko mjeseci gospodin Tadijanović mog prijatelja i veli:" Sinek, ja sam tvom tati(umro prije 20g) 10. 07. 1954 pisal iz Pariza i siguran sam kako je sačuvao to pismo budući je bio čuven i po čuvanju pisama koje su mu slali prijatelji. Naime kae, ja objavljujem za moj stoti rođendan knjigu pisama prijateljima koja su svjedočili prroteklom vremenu pa potraži to pismo i pošalji mi ga kad ga nađeš.I znaš, nije hitno, ne moraš se žuriti, ima vremena." Eto takav je naš Tadija:)))) Sretan mu rođendan!!

bas sam 'mu' se danas 'sjetio' cestitati :)

čitaš :)