dnevnik

Ako nesto na svijetu mrzim onda je to vadjenje krvi. Razmrcvare me ko na patologiji. Kazem im da me strah i da cu se srusiti pa mi se smiju. A ja na rubu suza. Onda im padnem u nesvijest pa ne znaju sta bi samnom. Misle da imam padavicu. Boze, kome se ja to moram dati u ruke?
Oni bi me kao trebali lijeciti?!
Nikad vise.
Nikad vise necu ici na vadjenje krvi. Slomite me, bacite me sa Sibenskog mosta ali vise ne idem na vadjenje krvi. Ne znam ni koja sm krvna grupa. Nije ni vazno. Nikada nisam darovala krv i nedaj Boze da mi se sto desi radije cu iskrvariti nego primiti tudju.
Slabo mi je od same pomisli na iglu.
(mama je uvijek zbog toga bila sretna jer je bila sigurna da se ne drogiram.)
Stezu mi se sve zile u tijelu. Mraci mi se pred ocima. Nemam zraka. Padam…
Lebdim i gledam kako me mrcvare.
A sve to zbog straha. Obicnog, glupog malog straha koji uopce nije realan nego je izmisljotina mog genijalnog uma. Razumijem ih kada mi se smiju. Ali mene taj strah pretvori u bespomocno malo dijete, ponekad u truplo. Zasto?
Suocavanje sa njim ne pomaze jer organizam mi vec ima takav obrambeni mehanizam da samo skliznem u nesvjesticu. Sto da radim? Kako da se prestanem bojati?
Jedino mi preostaje da neidem vise na vadjenje krvi.
Nikada vise.

neke stvarcice ovdje kao da sam sama napisala :))
ja od malih nogu imam susrete sa cika/tetama doktorima i ako nesto mrzim to su igle.u pocetku je strah bio ukrotiv, ali nakon sto su mi vise puta promasili vene (koje se BTW izrazito vide), i nakon sto je medicinskoj sestri ispala igla i moja krv se slila po ordinaciji, pa onda nakon izlijevanja krvi u transfuzijsku bocu nista vise nije isto :) od same pomisli na krv i iglu osjetim trnce po tabanima i grcenje na mjestima gdje bi se igla mogla zadesiti. da ne govorim o brojnim doktorima (ovim putem se duboko ispricavam, ali bilo je "out of my hands":))koji su gotovo ostali bez buducih narastaja ili s trajnim make upom na kapcima zahvaljujuci mojim kick boxing pokretima u trenutku pokusaja sprecavanja istih da utaknu tu hladnu metalnu stvarcicu u moju venu :))
joooj, ne mogu vise o tome jerbo me lovi nesvjestica...i sta ono zapravo htjedoh reci...ah, da -suosjecam s tobom Bridge :))

Hej imam ideju: idemo idući put skupa pa da vidimo koja će prije past u nesvjest! Hehe, a moš mislit naše vrle medicinare s nas dvije...8-)