Na dlanu
Neobičan trenutak. Dohvatiti tu ruku, dovoljno snažno i dovoljno svileno, a opet dovoljno nebitno da bi se izbjeglo prepoznavanje. U trenucima tišine, nebrojivim poput lišća, bilo je utješno upustiti se u te besmrtne stiskove, u linije koje kao da su prelazile granice dlanova obavijajući se oko mene i onda, negdje pod srcem, ispaljivale se kroz vatromet iz bajke kroz moje oči... Vidjelo se sigurno, da gledam očima nekog drugog kraljevstva.
Sva ta otkrića, izgubljena, pronađena, zaboravljena i krhka, ležala su prekrivena utrnulim velom što je jasno otkrivao njihove gole tišine, talasajući poput pogleda na jutarnjoj magli u kojoj dolaze i odlaze oblici, trudeći se razabrati život i neživot u očima prolaznika...
U mojim dlanovima stanuju priče o nama. U njima piše kako spojiti vjetrenjače i svjetionike, čime se lašte bijeli oklopi i kako mahati repom rijeke kada si sretan...
Ocrtala bih svijet polagano, rukovanjima, prugama zlaćane puti i izliječenjima što ispod tih pruga spavaju u mudrošću dlanova...
31.10.2005. u 22:47 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Lijepo...
Autor: Anni | 31.10.2005. u 23:00 | opcije
Itekako lijepo. Čak i kurjaci mašu repom zureći s vrha planine.
Autor: pike_TS | 31.10.2005. u 23:11 | opcije
da, ovaj...valjda...
Autor: Crazylola | 31.10.2005. u 23:11 | opcije
:)
Autor: Crazylola | 31.10.2005. u 23:15 | opcije
:)
Autor: pike_TS | 31.10.2005. u 23:16 | opcije