To somebody...
Jaje
Kad ti se čini da su ti u životu sva vrata zatvorena, da nema svijetla na tvojoj stazi, ni izlaza, ni puta, kad ti je dosadila ova skučena trodimenzionalna perspektiva, kad ti je u vlastitoj koži tijesno, pogledaj otajstvo jajeta u kojem raste život. Onom malom piletu što se razvija u njegovoj krhkoj ljušturi nedostaje svega, i svijetla i perspektive i širine, ali strpljivo živi svoj život. Jedino čega se ne odriče je jest nevidljiva klica života, koja se načudesan način smjestila ispod njegove ljušture, nenametljivo i nenasilno. Ona mu ne dopušta da se uspava i tako prvo počivalište tople ljuske pretvori u posljednje počivalište. Ne zna se točno odakle je došla, kad nigdje nema pukotine na ljušturi kroz koju bi se mogla uvući, ali ona je tu. Nije se pojavila kao provalnik izvana, niti kao nametnik. Ona je tu kao nešto svojstveno njegovoj biti. Ona će voditi njegov rast i njegovo razvijanje, njegov izlazak iz ljušture i ulazak u novi svijet.
Tvoje je srce kao jaje u kojem tajanstvena ruka Nevidljivoga, u šutnji, pokreće bujanje života, koja se u tebi razvija i raste. U njemu je prisutan kod života što čudesnom snagom pokreće sve tvoje potencijale, dovodi ih do punine i potiče ih da izbijaju na površinu. Ako tu izvornu klicu života čuvaš kao svetinju, ona će naći načina da izađe na površinu i da sebi otvori nova obzorja i da zaživi novim životom. Princip života što te privodi punini postojanja, ne podnosi nasilje. Njega ne možeš aktivirati izvana nikakvom ljudskom silom. Kao i ljuštura jajeta, tako se i ljuštura srca otvara samo iznutra, snagom i voljom novog života, u njemu svojstvenom ritmu. Ono je kao utroba majke što neizrecivom nježnošću prima, prati i predaje život.
I zato, ti nisi svoj i nisi izvor svoga bitka. On ti je dan i njime si u srcu zadan, te ćeš dobro paziti da ga ne oštetiš i da mu ne uskratiš da se u tebi razvije, da u tebi naraste i iz tebe izađe. Pazit ćeš da ne budeš kukavičje jaje podmetnuto u gnijezdo Božje. S pravom se očekuje da iz tvog srca isklija i izraste dobrota i plemenitost, krepost i svako dobro djelo, da budeš procvali pupoljak na stablu života. Život što u tebi raste i ispunjava te, koji te iz ničega doveo u postojanje, neće dopustiti da budeš uspavan u svojoj ljusci. Ti svoju budnost nećeš dokazivati življenjem s pet osjetila već srcem koje će i dalje, kao klijalište života, biti pokretač tvoga rasta i novog rađanja, sve do osvajanja obzorja vječnog spasenja.
27.10.2005. u 23:23 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar