Skriveno
Govorio joj je to smiješno javno, govorio je to drugima, pred otvorenim prozorima, padalo je po svima, ljudi su otvarali kišobrane, rujno od stida, dobacivao bi joj poljupce iz aviona, lijepio na papiriće, zavezivao u vrtloge polja i sila, slao eterom, zrakom, brzinom svjetlosti, stojnim valovima, grlio iz vlaka, ili roneći, u kadi, sanjajući daleko od dana, kišući na suncu, pišuć' zadatke, mrzovoljno gledajuć' jutra bez dvoje, preslagujuć štapiće, bacajući kockice, slažući puzzle, žmirkajuć prijateljima, lomeć' ruke, zviždućuć' dječje, puckajuć' prstima, u šopingu, na tržnici, pa čak i plaćajući račune. Poželio je katkad doznati kako joj se čine, mora da ih je vidjela, oblijepio je njima baš sve. Strašno!, ipak pomisli, a što ako su ostali skriveni tim lakim riječima. I ona je to znala.
18.10.2005. u 20:55 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar