Osobito

"Same su se snašle snaše
sami dečki dekle našli..."
Orilo je iz grlaca. Jagorčevina se stala stjecat' stečevina stekla kapljom snijeta s' snijega. Ugarak vrućji k'o da je p'o prozubljuć kroz smet do zemlje sam, i opet svet.
"Stajaše stubovi, krozanj prošle s maramama žene, k'o kroz staklo da idu,
ostavljaše crven-crte izase..."
Zemljom. Jer zračji je pad oblikovao otpor, na tlu amorfno se stapajuć k Istarskim hrleć zelenilom; k'o tratinom, djetelinom rijetkom vlažeć noge, pa sve u bose cipelice. Zazeblo je sunce burno stiščuć krošnju k pticama,  I kadgot vrijedno stresajuć prhut lista šarenog, a onda odjednom smjestišlo se nešto među rukam širom raširenim u dohvat.
"I bje dana kad su riječi snagom tekle kroz granje, kosu !"
Ostavio sam kamenove neka stoje.
"I ne prođe tren da glas ne uzdrma, a grom zagrmi,
vrata zaklopoću i ćuk da nas ne posjeti."
Priče su bile za djecu, koje su odrasli ne razumjeć se pisali, misleć o djeci. Život, da, on drugdje tekavši, pod stolovima, neki papiri se skupili, neki izgubili, stjecište rada našli, možda i zalud krenuli, kao da su u stvarno zašli te priče izgovarat naizust, jesu li bili čudni, a i da nisu, pjesnika ne bi bilo.
"Potoci razdirahu litice,
topla je trava encijanima dubokim, plavim je cvala."
Zaogrni, rekoše joj, pa na put da pođeš, nek straha ne ćutiš; a kad dođeš, i kad se vratiš, imat ćeš topline sjajne čime da nas častiš, rekoše joj, a put je tekao kroz nju.
"Otme joj se glas, slučajem, i nije mu vjerovala, a bje lijep,
zdrav bje, al ne i miran bje."
Krčag napuniv, digov se, zaputi se s vode. Gdje ču gdje svira kroz stijene kakva nota, zakrenu glavu i kose se rasu i voda pokapa i vrane zakriješte i pijevci zakukuriču, - ta svirala drevna vuče ga njojzi; al' svirala nije: usne su te tako vješte, i prsti su oni što titraj pomiču!
"Otopljen sjedio snjegović pod strehom limenog krova,
međ' pupoljcima, caklile se glatke plohe."
U slasti trenutaka. Uz okvir sata bez trajanja.