ROBA S GREŠKOM
prošlo je već neko vrime da smo bivša i ja odlučili poči svatko svojim putem,vidili smo da je puno bolje riješenje dobar razvod,nego loš brak....i tako prvi dani su bili teški,pogotovo kad su se ona i kćer odselili...samoća,prazna postelja,su sad bile neke ružne novine u mom životu na koji sam se morao naviknuti...i jesam naviknuo sam se,ne kažu uzalud da je čovik beštija koja može sve izdurati....
a onda sam počeo polako izlaziti vani i viđati se sa curama,ženama.....i počeo sam opet lagano osiječati da sam živ....i tako prva veza,nije išlo...druga veza,nije išlo,pa malo flerta,i onda ti u život nenadano uleti žena i ponovno ga okrene naopako....lip filing....ali....zašto ništa ne može bez ovog ali......cura je super,lipo mi je u vezi,ali sve ove cure prije nje su bile mojih godina,pa neke i razvedene,i razumile su moju potrebu da određene dane u tjednu,vikende,provodim sa kćeri...i tako je bilo sa ovom curom,znala je za moju situaciju,i prihvatilila je.....ali....ništa bez ali....odjednom su počeli problemi,a glavni razlog je to što se viđamo šablonski,četri dana u tjednu,a tri dana sam sa kćeri...i to ju je izluđivalo....
pokušao sam je razumjeti,ali i objasniti joj da ja imam dite koje ne želim zapostaviti,koja je još premala,koja me treba....sve je to ona razumila,ali nije mogla dalje tako....rekla mi je..."imam te,a u stvari te nemam"......sada pokušajemo spasiti šta se spasiti da,ako je uopče ostalo išta za spasiti.....mene glavom prolaze misli....gdje sam falio,što sam krivo uradio...a onda s druge strane nemam pravo curi ništa zamjeriti...ona je mlada ,bez obaveza,što joj triba da se petlja sa čovikom koji iza sebe ima dijete,propali brak.......osječam se kao roba sa greškom,samo što se ova greška ne može popraviti,i s njom se triba živiti.....i prvi put sam se upitao koliko če me situacija u kojoj sam kočiti u budučim vezama,ma hoče li ih uopče biti.......strah me lagano hvata,i javljaju se primisli da ču možda ostati cili život sam,bez voljene osobe kraj sebe,sa kojom bi dilio dobro i zlo,suze i smijeh,tugu i sreću......i nikako da se rješim crnih misli....i opet se pitam....tražim li puno od života....
11.10.2005. u 23:28 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Najmanje što čovijek ima pravo očekivati od života je življenje svoje najljubavnije vizije sebe. :)) sve ispod toga je samo civilizacijski brrrumm tipa 'šuti i trpi'. Ljubav je smisao života. :))
Autor: ljepotamisli | 11.10.2005. u 23:38 | opcije
nađi i ti robu s greškom...pa kad se zbroje moje i tvoje a dođe i naše,vidjet ćeš kako ti paše imati pored sebe nekog tko te POTPUNO razumije,a ne samo ponedjeljkom,srijedom i petkom...
Autor: dzonica | 12.10.2005. u 0:09 | opcije
hmmmm.. a greška na toj robi je to što si razveden ili što imaš dijete? Ma, ne benavi! Ljubav je smisao i bit će je, a dijete je smisao nad smislom. Ne čini si to. Opravdavati se njoj što vrijeme provodiš sa svojim djetetom?????? Što bi bilo da nije centar svijeta zbog tvoje obične potrebe da budeš slobodan jedan dan (sport, prijatelji..ne znam) kad dijete nije dovoljno dobar razlog?
Hmmmmm
Autor: sea_horse | 12.10.2005. u 1:00 | opcije
Ja sam isto razvedena.NE OSJEĆAM SE KAO ROBA S GREŠKOM.Dapače,još se više cijenim otkad sam razvedena.Dobila sam snagu kakvu nisam imala nikada prije.
....samo usput komentar na onu tvoju curu....NIJE ona TO razumjela,stari moj!
Autor: spangica | 05.11.2005. u 19:09 | opcije