koji vrag

Moje najdraže godišnje doba. Zapravo počine sa maminim rođendanom, a ako ćemo cjepidlačiti, sezona je počela kojih 15-ak dana ranije. Tada je, naime, rođendan "oca godine". Moje prokletstvo, kažete mi datum svojeg rođenja ili neki , bilo koji datum, i ja ću ga zapamti. Imala sam ideju da nazovem gospodina ili još bolje da mu mailam sliku, zapravo bila je to ideja moje Tine koju su cure sa velikim osmijehom prihvatile, ali nisam htjela tako. Još moram smisliti, razmisliti i raščistiti sama sa sobom. Imam nešto na pameti, naravno obavijestit ću vas. Neću si sada glavu razbijati sa davaocem sperme, ima puno veselijih tema. Na primjer – sezona rođendana. Kako sam rekla, počinje sa maminim rođendanom (za one koji su se bojali da će dobiti kuhače – dobila je sjenilo za oči koje koristi u svakoj prilici, ali i neprilici), pa s onda slijedili rođendani mojih nećaka (istina je da po istim krovom svi imaju isti bioritam) na kojima sam se istrošila. Kupi Harry Pottera, pa knjigu, pa film, pa igricu… samo mene pitajte, znam sve što o tom malom čarobnjaku. Ali nije mi žao, prvo i ja ga volim, a drugo (i još važnije) taksu slatki kada dobiju nešto što stvarno žele, a ne što njihovi roditelji bake misle da im treba. Sada napokon dolazi na redi sezona rođendana ljudi koje sam ja birala, a ne ih dobila. (Taj niz isprekidan je rođendanima mojeg djeda i jedinog bratića sa mamine strane s kojim mi razgovaramo, tj. koji razgovara s nama.) I nije tako dugo to razdoblje, od sredine listopada do sredine studenog. Ali je veselo i ostavlja mi točno toliko vremena da se uspijem opraviti do Božića. U tom razdoblju je i rođendan, meni, najdražeg bića na cijelom svijetu. Možete pogoditi, zar e? Balerine. Dobro, nju nisam birala, ali i da jesam, ne bih mogla bolje izabrati. Evo kako se a pripremam za tih mjesec dana (nešto više): Ispišem si sve važne datume i pokraj njih imena svojih curica. Onda sjednem i dobro razmislim što koja voli. Pa zapravo i nije tako strašno, samo su njih četiri i sada još balerina. Balerini pripremam posebno iznenađenje, ali i o tome ćete biti obaviješteni. Naravno! Ha, a mislili ste da nećete?! Inače, da znate, taj datum je za točno 20 dana. E, sada se mogu vratiti na pripreme. Nakon dužeg razmišljanja, baš svaki put, zaključim da je najbolje ići sa provjerenim poklonima. Možda nije maštovito i cure me čitaju kao otvorenu knjigu i znaju čemu se mogu nadati, ali svaki put ih iznenadim. Recimo, svojoj Ivi, pravoj čitačici, svaki put kupim knjigu i ona se, iako očekuje knjigu, svaki put razveseli, jer nepogrješivo znam što želi. Nije da se hvalim, ali kada nekoga znate ravno 15 godina i nije to neka umjetnost. Goge moja voli razne đinđice, a toga, na sreću, uvijek ima (a ja sam vidjela nešto čemu neće moći odoljeti), Nika, nikada nećete pogriješiti ako joj kupite sjenilo i maskaru (po mogućnosti vodootpornu) ili kakvu slatku majčicu. Jedino mi je Tina problem, ali ni ona preveliki. Ona voli "otkačene" poklone, s toga će ove godine dobiti papuče. Možda i ne zvuči "otkačeno", ali dio je naše priče iz djetinjstva. Po njezinom i cure se mogu pretvoriti u papučare i to joj ova druga (između nas je sestrinstvo, u koje možemo biti primljene samo nas dvije) to mora dati do znanja tako da joj pokloni papuče. E, došlo je i to vrijeme, draga moja! I, naravno, svaka će dobiti tortu. Iako me svake godine mole da je ne radim (ne znam zato, uvijek se pojede i još nitko nije završio u bolnici zbog moje torte). I još ću im nešto nacrtati, i to me mole da ne radim, ali zašto me to mole – znam. No ne mogu me spriječiti. He, he! (To se ja sablasno smijem.) Jako se veselim ovom razdoblju.

Mlada-mama mozda ti se tako ne cini ali ti si sretna zena.