nista osobno
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom.
*Dakle ti bi zelio razgovarati sa mnom?* ~ rece Bog
*Ako imas vremena.* ~ rekoh
Bog se nasmjesi,
*Moje je vrijeme vjecnost, sto si me kanio pitati?*
*Sto te najvise iznenaduje kod ljudi?*
Bog odgovori
*Sto im je djetinstvo dosadno, zure da odrastu,
a potom bi zeljeli ponovno biti djeca.
Sto trose zdravlje da bi stekli novac,
pa potom trose novac da bi vratili zdravlje.
Sto razmisljeju tjeskobno o buducnosti, zaboravljajuci na sadasnjost.
na taj nacin ne zive ni u sadasnjosti ni u buducnosti.
Sto zive kao da nikad nece umrijeti,
a onda umru kao da nikad nisu zivjeli.*
Bog me primi za ruku.
Ostadosmo na trenutak u tisini.
Tada upitah
Kao roditelj, koje bi zivotne pouke zelio da tvoja djeca nauce?
Osmjehujuci se, Bog odgovori
*Da nauce da nikog ne mogu prisiliti da ih voli, mogu samo voljeti.
Da nauce da nije najvrijednije ono sto posjeduju,
nego tko su u svom zivotu.
Da nauce kako nije dobro usporedivati se s drugima.
Da nauce kako nije bogat onaj onaj covjek koji najvise ima,
nego onaj kojem najmanje treba.
Da nauce kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko
povrijedi voljeno bice, a potom su potrebne godine da se izlijeci.
Da nauce oprastati tako da sami oprastaju.
Da spoznaju kako postoje osobe koje ih njezno vole,
ali to ne znaju izreci niti pokazati.
Da nauce da se novcem moze kupiti sve, osim srece.
Da nauce kako dvije osobe mogu promatrati istu stvar,
a vidjeti ju razlicito.
Da nauce da je pravi prijateljonaj koji zna sve o njima,
a ipak ih voli.
Da nauce kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste,
moraju i sami sebi oprostiti.
Ljudi ce zaboraviti sto si rekao,
Ljudi ce zaboraviti sto si ucinio,
Ali nikada nece zaboraviti kakve si osjecaje u njima probudio.
Mislim na tebe.
10.10.2005. u 10:25 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar